Rezultati analize koju Eurostat provodi svake godine među 31 zemljom članicom Europske unije kada je riječ o odustajanju od školovanja ide nam u prilog. Analiza za prošlu godinu kaže da je udio osoba koje su rano napustile obrazovanje i osposobljavanje u EU iznosio 9,3 posto; raspon je bio od 16,8% u Rumunjskoj do samo 2% u Hrvatskoj, po čemu smo ispali najbolji od svih promatranih zemalja. EU si je postavio cilj smanjenja te razine na ispod 9% do 2030. godine, a mi smo zapravo već u tom dosegu.
Žene rjeđe odustaju
Eurostatovi podaci kažu i da muškarci u većem postotku, u 10,9% slučajeva, napuštaju školovanje, dok je kod mladih žena tu riječ o 7,7% onih koje će već u srednjoj školi napustiti školovanje. Razlika između spolova s većim udjelima za mlade muškarce postoji u velikoj većini zemalja EU. Jedina iznimka sa znatno većim udjelom osoba koje su rano napustile obrazovanje među mladim ženama bila je Rumunjska, dok je u Bugarskoj i Češkoj udio bio malo veći među mladim ženama. Najveća razlika između spolova bila je na Cipru, gdje je udio mladih muškaraca koji su rano napustili školovanje (14,5%) bio 6,3 postotna boda veći od onog među mladim ženama (8,2%). Kada je posrijedi analiza koliko tko u zemljama EU uči strane jezike, dva strana jezika i više tijekom školovanja, i tu stojimo jako dobro, u rangu smo razvijenijih zemalja Zapada.
Ispod prosjeka smo, srećom, kad je riječ o mladima između 15 i 24 godina koji su zapeli na putu između školovanja, osposobljavanja i zapošljavanja. Dakle, čak 9,1 posto mladih u EU ne školuje se, ne prolazi neke oblike osposobljavanja, ali nisu ni zaposleni. Sudeći po tim podacima, možemo biti zadovoljni. Posebno podatkom da najmanje mladih u Hrvatskoj napušta školovanje u srednjoj školi, na što se istraživanje odnosi. Za komentar ovih rezultata zamolili smo profesore koji su u kontaktu s mladima. Marijana Grbeša-Zenzerović, sveučilišna profesorica, kazala je da nije upoznata s načinima prikupljanja podataka za analizu, no da hrvatski obrazovni sustav, uz mane, ima prednosti koji potiču mlade ljude na obrazovanje.
– U Hrvatskoj su bitne tri stvari kada govorimo o obrazovanju. Naime, naš je obrazovni sustav izuzetno manjkav i zastario u puno segmenata, ne hvata korak s tržištem rada ni s inovacijama na tržištu, no on djeluje i kao odgojni sustav, što je po meni jako bitna komponentna. Tu je i socijalni sustav koji je također manjkav, no u dijelu koji se tiče pružanja univerzalnih usluga svima, a tu mislim na usluge iz sfere građanskih prava poput obrazovanja, jako je funkcionalan. To nije slučaj u drugim zemljama. Kod nas je veza između obrazovnog i socijalnog sustava jako bitna i mislim da je Hrvatska, uza sve manjkavosti obrazovnog modela od vrtića do mature koji je jako zastario i zaostaje, u tom dijelu spoja obrazovne i socijalne komponente visoko funkcionalna država. Druga je stvar i ta da je kod nas uvriježeno mišljenje da bez škole ne možeš ništa, to je dio mentaliteta.
Obrazovanje je besplatno, što često uzimamo zdravo za gotovo i što nije slučaj u svim ostalim državama EU. Mi smo u tom dijelu fenomenalni. Moram tu istaknuti i veliku važnost našeg odgojnog aspekta, uz veliko poštovanje prema edukatorima koji, usprkos lošim uvjetima rada u dijelu obrazovanja, svojim osobnim angažmanom potiču djecu na školovanje iako su često izloženi strašnom bullyingu i od djece i od roditelja – ističe Marijana Grbeša-Zenzerović. Marko Kovačić, također sveučilišni profesor, koji u Rijeci predaje, među ostalim, obrazovnu politiku, stručnjak je za teme koje uključuju sva pitanja vezana za mlade u zajednici, pa tako i njihovo obrazovanje.
Statistička nesigurnost
– Rezultati te analize za Hrvatsku zvuče jako dobro, no moramo ih uzeti s rezervom jer je i Eurostat obrađujući temu odustajanja mladih od obrazovanja, za Hrvatsku i Luksemburg rekao da ima nepouzdane podatke jer Državni zavod za statistiku nema službenu nacionalnu statistiku o učenicima koji napuštaju školovanje s obzirom na to da koristi razne definicije. Eurostat je primjenjivao metodu ispitivanja provedenu na 9500 ispitanika na razini cijele populacije u dobi od 18 do 24 godine, što je jako mali broj uključenih, pa je i velika statistička nesigurnost. No i unatoč toj dozi nesigurnosti, činjenica je da u Hrvatskoj u odnosu na prijašnje godine bilježimo pad broja učenika koji odustaju od srednjoškolskog obrazovanja.
U prosjeku smo u smislu da od školovanja više odustaju mladići u ruralnim područjima. No obrazovanje je mladima u Hrvatskoj jako važno jer imamo povijesno nasljeđe o važnosti obrazovanja, koje je od 1968. godine postalo obavezno i od tada se gradi društveno prihvaćena vrijednost obrazovanja. Puno je veća stigmatizacija onih koji ne završe obrazovanje. Važno je reći i da u Hrvatskoj postoje ogromne razlike među mladima koji napuštaju školovanje: to su muške osobe s ruralnog područja i pripadnici nacionalnih manjina, odnosno djeca čiji roditelji imaju niži stupanj obrazovanja te manji kulturni i ekonomski kapital.
Obrazovna nejednakost postoji, a država se trudi to ispraviti micanjem barijera, poput uvođenja besplatnog putovanja do škole ili obroka u školama. Imamo i dobro ustrojene stručne službe po školama koje prepoznaju faktore koji bi mogli dovesti do odustajanja od školovanja, pa se tim klincima pruža niz šansi da ne odustanu od školovanja. Socijalna dimenzija obrazovanja jako je bitna. Puno je to veći problem nego što se o njemu govori, zapravo i puno bi se tu još dalo napraviti. U prvom redu, Državni zavod za statistiku mora odraditi svoj posao da točno znamo na čemu smo – smatra Marko Kovačić.
FOTO Ona je najbogatija Hrvatica! Pokopala je oba supruga, a drugom još danas ispunjava posljednju predivnu želju
Otvori KEKS Pay
I bez dobre veze 😐