U nekim ruralnim dijelovima Kine abakus se još uvijek koristi u trgovinama. Na svjetskim natjecanjima ta drevna računaljka često pobjeđuje kalkulator u brzini, a omjer je čak 4:1 u korist abakusa. U Japanu je dio redovnog školskog programa, a uveden je i u mnoge škole u Mađarskoj, što potvrđuje njegovu trajnu vrijednost u obrazovnom sustavu i izvan azijskog konteksta, objašnjava Tatjana Tomec Enc, osnivačica i predsjednica Udruge Abacus Hrvatska i učiteljica razredne nastave.
Za abakus je, kaže, saznala sasvim slučajno. – Suprug Lahor pokazao mi je video djece koja ispred sebe imaju velike brojeve, brzo mašu rukama i računaju zapanjujućom brzinom. Počela sam istraživati i saznala da se sprava zove soroban, japanski abakus. Tada sam rekla Lahoru: "Ja ovo želim raditi sa svojim razredom!", i to je bio početak – prisjeća se.
Odmah je, govori, predložila roditeljima da soroban uvedu kao aktivnost, ravnateljica joj je dala zeleno svjetlo, a prve abakuse naručila je iz Turske. – Dok su putovali prema nama, improvizirali smo, učili smo osnove pomoću temeljnih kockica, koje sam oduvijek koristila u nastavi. Danas ih poznajemo pod imenom "Number Blocks" ili "kockice brojalice", a za mene su oduvijek bile sjajan alat za razvoj matematičkog mišljenja – ističe. I tako je ta generacija učenika, dodaje, postala prva "soroban generacija" u Hrvatskoj.
Istodobno, Tatjana je, napominje, bila pred završetkom diplomskog studija razredne nastave s pojačanim smjerom matematike na Učiteljskom fakultetu, i za svoj završni rad predložila je temu "Algoritmi računskih radnji – Abacus soroban".
– Budući da literature na hrvatskom nije bilo, počela sam tražiti izvore na internetu i naišla na profesora Shunga Koa iz Japana. Poslala sam mu poruku i pitala za preporuke. Na moje iznenađenje, odgovorio je vrlo brzo i ponudio da osobno dođe u Hrvatsku i nauči me sorobanu. Isprva mi se činilo nestvarno da bi netko iz Japana dolazio u Hrvatsku mene podučavati, no već dva tjedna poslije javio mi je da je kupio avionsku kartu – objašnjava Tatjana koja je tada odlučila osnovati udrugu.
– S vremenom se sve više roditelja počelo javljati tražeći da i njihova djeca sudjeluju u našim aktivnostima. Počela sam razvijati materijale, a prve radionice za djecu započele su zahvaljujući pozivu iz Američke međunarodne škole u Zagrebu – napominje.
U tom trenutku, kaže, u Hrvatskoj nije bilo ni sorobana ni knjiga. A bez kvalitetnih materijala, dodaje, nije moguće sustavno poučavati. – Tako se ukazala potreba da postanemo uvoznici sorobana, ali i da započnem s pisanjem knjiga i priručnika – kaže. Do danas je napisala 34 knjige i prateće priručnike s rješenjima za učitelje. U ljeto 2016. osnovala je poduzeće "Soroban akademija" i osmislila cjeloviti program "Abacus soroban" koji je od tada temelj svih njihovih tečajeva.
– Udruga i Soroban akademija usko surađuju. Akademija razvija i izdaje edukativne materijale, a udruga provodi radionice, edukacije i javne nastupe koristeći upravo te programe – objašnjava Tatjana.
Početak rada udruge, kaže, bio je snažno obilježen entuzijazmom, strašću i beskrajnim volonterskim radom, ali i velikim osobnim izazovima. Kada su počinjali s prvim tečajevima, govori, ona i suprug putovali su diljem zemlje. – A onda je, početkom ožujka 2018., uslijedio moj osobni slom. Saznala sam da bolujem od karcinoma, i to u završnoj fazi. Suprug, moja najveća podrška, moja desna ruka, tada je preuzeo edukacije i vođenje na terenu. S obzirom na to da je informatičar, sve što osmislimo u edukaciji on tehnički i realizira – ističe Tatjana. Te se godine, napominje, trebala održati prva međunarodna Soroban olimpijada, no morala ju je otkazati, a u bolnici je završila knjigu "Soroban 4". – To je postala moja najveća knjiga, doslovno i simbolički – domeće.
Nije se predala, kaže, a Olimpijada je održana iduće godine. – Pisala sam knjige, gradila mrežu suradnika, širila program. Danas imamo stotinjak centara diljem Hrvatske, postali smo predškolska ustanova za provedbu kraćih programa Abacus soroban, imamo verificirane programe za škole i učitelje, ne samo za soroban nego i za druge metode poput Numicon vještine superjunaka, koja je posebno osmišljena za djecu s teškoćama i učenike nižih razreda osnovne škole – objašnjava.
Krajnji cilj udruge, koja danas broji četiri zaposlenika, jest da svako dijete u Hrvatskoj ima priliku savladati rad na sorobanu, kaže. A upravo ta vizija, dodaje, dovela ih je do ulaska u europski projekt "Abakus tradicije za digitalne ambicije", koji je započeo 12. ožujka ove godine i traje do 12. ožujka 2027.
– Cilj je projekta ojačati kapacitete za provedbu STEM programa tradicionalnim metodama u suvremenom obrazovanju, s naglaskom na uključivost, inovaciju i suradnju – objašnjava. U svakoj projektnoj godini, dodaje, provest će po 125 radionica, u koje je potrebno uključiti najmanje 300 djece godišnje. Ovog ljeta, dodaje, na redu su radionice u prostoru udruge u zagrebačkoj Odri te javna prezentacija rada sa sorobanom za građanstvo na Kozjaku, uz najavu svih aktivnosti dostupnu na abakus-esf.eu.
– Lahor i ja trenutačno radimo na razvoju prototipa koji bi trebao spojiti digitalni medij i gamifikaciju u učenju sorobana te na osnivanju Učilišta Soroban jer vjerujemo da je došlo vrijeme da se u ovu edukacijsku nišu uvede više reda, struke i odgovornosti – ističe.
A što točno djeca razvijaju uz pomoć sorobana? Rad na ovoj drevnoj računaljci, kaže Tatjana, aktivira obje moždane polutke, logičku i kreativnu. S vremenom, učenici prestaju gledati u soroban i počinju zamišljati kuglice u glavi, to se zove, kaže učiteljica, "mentalni soroban" i time najmlađi razvijaju vizualizaciju i prostornu orijentaciju, koncentraciju i pozornost, brzinu i točnost obrade informacija, radnu disciplinu i upornost te samopouzdanje kroz savladavanje izazova. – Soroban traži tišinu, ritam, fokus, ponavljanje. Djeca ne dobivaju odmah odgovor, već ga moraju sami stvoriti. Uče da pogreške nisu kraj svijeta, već prilika za učenje. Uz pomoć sorobana razvijaju strpljenje i unutarnju disciplinu, što je temelj emocionalne otpornosti – zaključuje Tatjana.
Otvori KEKS Pay
