Trump opet razmatra planove za otimanje iranskog nuklearnog goriva, tj. obogaćenog urana. Najprije treba odgovoriti na pitanje koliko urana Iran doistra ima. Zadnje pouzdane informacije o tome dala je Međunarodna agencija za atomsku energiju IAEA u posebnom izvješću od 12. lipnja 2025., kako prenosi "Bulletin of the Atomic Scientists". Prema tom izvješću IAEA Iran je imao ukupno 440,9 kilograma obogaćenog urana do 60 posto, 184,1 kilogram do 20 posto, 6.024,4 kilograma do 5 posto i 2.391,1 kilogram do 2 posto. Dakle ukupno 9.040,50 kilograma urana ili nešto više od devet tona! Prema procjenama IAEA otprilike 42 kilograma urana obogaćenog do 60 posto je dovoljno za jednu nuklearnu bojnu glavu s uranom obogaćenim više od 90 posto. Na temelju toga, trenutne iranske zalihe od urana obogaćenog do 60 posto teoretski bi mogle dati Iranu oko 10 do 12 nuklearnih bojnih glava.
Naravno da je tako visoko obogaćeni uran dobar put do bombe. Međutim ovih 184 kilograma urana obogaćenog do 20 posto nisu nužno na putu do bombe, nego mogu poslužiti za Teheranski Istraživački Reaktor koji koristi uran obogaćen 20 posto. Ovaj reaktor ne mora imati veze s razvojem iranske nuklearne bombe, nego sa znanstvenim primjenama, uključujući proizvodnju izotopa za medicinsku primjenu. Drugo pitanje je u kojem obliku je iranski uran kojeg Trump želi oteti. Naime u postupku obogaćivanja u centrifugama uran se ne čuva kao čisti element tj. u stanju krutine, metala, nego se čuva u obliku spoja uran-heksaflorid UF6. To je krutina koja na samo 57 stupnjeva Celzija od krutine prelazi u plin. Dakle kod požara ili eksplozije čitav prostor podzemnog skladišta za iranski UF6 se ispunja radioaktivnim, jako otrovnim i jako korozivnim plinom. Pri tome je masa UF6 je 1.48 puta veća od mase samog urana.
Dakle, ako Trump želi oteti sav iranski uran, svih devet tona, mi zapravo govorimo o tome da treba Irancima oteti 13,5 tona UF6. Napominjem da je UF6 visoko otrovan, korozivan i jako radioaktivan, te divlje reagira u dodiru s vodom – recimo pri gašenju požara u tunelima ili na površini. No to je UF6 koji se naravno ne čuva u nekom plastičnom karnisteru, nego u posebnim kontejnerima tipa VPVR/M koje je Iran mogao dobiti od Rusije ili ih sam proizvesti po ruskom modelu. Kontejneri su od debelog lijevanog željeza u obliku valjka, široki 150 cm, a visoki 215 cm (uključujući posebne teške čelične štitnike radi zaštite od udara). Svaki kontejner je težak 12,3 tona kad je pun. Samo 18 ovakvih kontejnera je dakle teško barem 200 tona! Svaki VPVR/M kontejner prima najviše 44 kilograma UF6 sa uranom obogaćenim do 60 posto ili 133 kilograma UF6 sa uranom obogaćenim do 20 posto. Za transport svog iranskog obogaćenog urana u obliku UF6 potrebno je 18 kontejnera tipa VPVR/M za iranski UF6 obogaćen do 60 posto i pola toga broja za iranski UF6 obogaćen do 20 posto. Za UF6 sa obogaćenjem urana do 5 posto i do 2 posto, gdje se radi o 12,6 tona UF6, potrebno je još oko 64 VPVR/M kontejnera.
Ukupno se radi o teretu od barem 700 tona. Ovo je definitivno logistički jedan od najrizičnijih vojnih pothvata, koji zahtijeva stotine američkih stručnjaka za rukovanje sa nuklearnim gorivom u postupku obogaćivanja, koji će provesti izvlačenje teških i opasnih spremnika UF6 iz dubokih podzemnih postrojenja poput Isfahana. I to dok su Amerikanci i stručnjaci i vojnici koji ih štite, pod iranskom paljbom. Iranski obogaćeni uran, odnosno kanistri sa UF6 su duboko u planinskim masivima Irana, po svoj prilici u okolici Isfahana. Smatram da ni Trump ni Netanyahu ne znaju gdje su točno. Bivši zapovjednik iranske Revolucionarne garde, Mohsen Rezaei, 20. lipnja 2025. dva dana prije američkog napada izjavio je da je "obogaćeni nuklearni materijal premješten na sigurne lokacije".
Danas, devet mjeseci kasnije IAEA ne zna gdje je iranski obogaćeni uran. No recimo da je ipak po srijedi Isfahan. Tamo treba doći, treba neutralizirati iransku protuzračnu obranu, da do te točke dođu teški transportni helikopteri sa stotinama stručnjaka i vojnika. Naravno sa kranovima i mjeračima zračenja. Pored borbenog tima ponavljam potrebni su stručnjaci koji znaju što rade i izuzetno opsežna logistika za sve to iznijeti. Pod uvjetom da je sve na jednom mjestu, a ne raspršeno po brojnim lokacijama. Svaka lokacija koja se obrađuje iziskuje dakle pravi zračni most. Sve bi to trajalo dugo, dovoljno da Iran do tog mjesta dovuče svoje postrojbe da neutraliziraju tu američku prijetnju. To je sve u situaciji da se radi o nekom udaljenom planinskom masivu sa tunelima. Još je gora stvar ako se to događa u nekom nuklearnom institutu koji je u gradu veličine Zagreba ili još veći.
FOTO Desant američkih mornara na Split. Ne zna se koliko ostaju, ali zna se čega je prvo nestalo u trgovinama
Otvori KEKS Pay
Želiš li naći ženu za jednu noć? Uđi na __ Hot21.fun