Indijska farmaceutska industrija, okosnica globalne opskrbe generičkim lijekovima, pod pritiskom je jer rat u Iranu remeti energetska tržišta i trgovinske rute, piše Deutsche Welle. Indija je najveći proizvođač generičkih lijekova – indijski farmaceutski sektor 'težak' 50 milijardi dolara opskrbljuje oko 20% globalnog obujma generičkih lijekova, pri čemu više od polovice izvozi na visoko regulirana tržišta, uključujući SAD i EU. Međutim, ta proizvodnja ovisi o uvoznim aktivnim farmaceutskim sastojcima (API), ključnim komponentama lijekova, od kojih 60%-70% potječe iz Kine, a rastuće cijene nafte povezane s iranskim ratom povećavaju cijene prijevoza i troškove ključnih kemijskih otapala koja se koriste u proizvodnji lijekova, povećavajući cijenu proizvodnje čak i osnovnih lijekova.
Cijene sirovina i otapala su naglo porasle, kao i troškovi pakiranja, logistika i osiguranje. "Poremećaj je otkrio koliko je krhak farmaceutski lanac opskrbe", rekao je za DW Javin Bhinde, stručnjak za farmaceutsku industriju i direktor SynCorea, indijske poslovne konzultantske tvrtke. "Čak su i osnovni inputi povezani s naftom, od otapala poput metanola do osnovnih namirnica poput izopropilnog alkohola, zabilježili su nagle skokove cijena, povećavajući troškove ključnih lijekova poput metformina i paracetamola. Iako se opskrba materijalima sada smanjuje, cijene ostaju visoke. Dobavljači API-ja već inzistiraju na povećanju, a rastući troškovi pakiranja, prijevoza i kontejnera dodaju dodatni pritisak", dodao je.
Iako su mnoge tvrtke još uvijek ublažene nekoliko mjeseci zaliha, rukovoditelji industrije upozoravaju da bi se pravi utjecaj mogao pojaviti u roku od nekoliko mjeseci ako ponovne opskrbe ostanu neizvjesne. Cijene nekih lijekova blago su porasle, a veći porasti kod inputa i sirovina još nisu u potpunosti prenesene na potrošače. Indijska vlada intervenirala je kombinacijom kratkoročnih mjera pomoći i dugoročnih mjera, od ukidanja uvoznih carina na ključne inpute do dopuštanja ograničenog povećanja cijena esencijalnih lijekova.
Kako ova kretanja utječu na hrvatske proizvođače lijekova? "Trenutačno u Hrvatskoj ne vidimo sistemske nestašice koje nastaju kao posljedica krize na Bliskom Istoku, ali to ne znači da utjecaja nema. Geopolitički šokovi značajno utječu na transportne rute i rokove isporuke, zbog čega kompanije moraju uvoditi alternativne logističke pravce", kažu nam u HUP-ovoj Udruzi proizvođača lijekova. Podsjećaju da proizvođači generičkih lijekova već nekoliko godina rade u uvjetima kontinuiranog ubrzanog rasta troškova – energije, sirovina, logistike i rada. Međutim, cijene lijekova su regulirane pa nemaju mogućnost povećanje troškova prenijeti na krajnju cijenu, što je , ističu, suprotno ekonomskoj logici i negativno utječe na ekonomsku održivost proizvodnje. Svaki novi poremećaj dodatno pritišće održivost opskrbe, iako se to kratkoročno možda još ne vidi kroz nestašice.
Kratkoročno gledano, europski sustav je sposoban apsorbirati logističke i operativne šokove zahvaljujući iskustvu i kontinuiranim naporima svih dionika u lancu opskrbe. Sustav danas funkcionira zadovoljavajuće upravo zato što svi sudionici – od proizvođača do distributera i zdravstvenih sustava – ulažu značajne operativne napore kako bi održali kontinuitet opskrbe. "Međutim, iskustvo pandemije jasno je pokazalo koliko je ta ravnoteža krhka i koliko brzo može doći do poremećaja kada dođe do globalnog šoka. Naime, dugoročno postoje strukturne ranjivosti, prije svega visoka ovisnost o uvozu aktivnih farmaceutskih supstanci i koncentracija proizvodnje izvan Europe, što dodatno povećava izloženost geopolitičkim i tržišnim rizicima", navode iz HUP-UPL-a.
Još jednom podsjećaju da generički lijekovi čine oko 70% volumena terapija, ali manje od 10% vrijednosti zdravstvenog budžeta, što znači da upravo oni nose najveći teret opskrbe uz najmanju ekonomsku fleksibilnost. Ukazuju da jvišegodišnji trend povlačenja proizvođača i proizvoda s tržišta dovodi do velike konsolidacije te činjenice da brojni lijekovi koji se koriste za najrasprostranjenije nezarazne kronične bolesti ovise u prosjeku 80% o jednom dominantnom proizvođaču. Dodatni pritisak dolazi iz regulatornih inicijativa poput Urban Wastewater Treatment Directive (Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda) koja adresira ostatke metabolita koji potječu od pacijenata, ali uvodi značajne troškove za industriju, bez jasne povezanosti s mogućnošću prilagodbe proizvoda.
Upravo zato, smatraju u HUP-UPL-u, sve se više naglašava potreba za konkretnim mjerama jačanja otpornosti sustava, poput uvođenja modela odabira više dobavljača u postupcima javne nabave (multiwinning) kako bi se optimizirali troškovi javne nabave, smanjila ovisnost o jednom ili vrlo ograničenom broju dobavljača, boljeg planiranja količina u javnoj nabavi, uvođenja digitalnih rješenja poput e-leafleta koji omogućuju brži protok lijekova između država članica te jačeg korištenja mehanizama europske solidarnosti umjesto fragmentiranog stvaranja nacionalnih zaliha. Rješenja za jačanje otpornosti i samodostatnosti trebao bi donijeti Critical Medicines Act (Uredba o kritičnim lijekovima). "Ključno je učvrstiti otpornost sustava kroz ulaganja u proizvodne kapacitete i reindustrijalizaciju Europe, kako bi se smanjila ovisnost o vanjskim dobavljačima i povećala sigurnost opskrbe. Bez takvih ulaganja postoji rizik da se postojeća ravnoteža dodatno naruši, što dugoročno može dovesti do smanjenja broja proizvođača i povećanog rizika nestašica", poručuju iz HUP-ove Udruge proizvođača lijekova.
FOTO Pogledajte kako izgleda Hormuški tjesnac, napadi pojačali napetosti: 'I dalje čekaju...'
Otvori KEKS Pay
