Kad danas zagrizemo rajčicu koja izgleda savršeno, a okusom podsjeća na vodu, teško je ne zapitati se gdje je nestao okus iz vrtova naših baka. Upravo od tog pitanja često počinju predavanja biovrtlarke i aktivistice Silvije Kolar-Fodor, žene koja već gotovo dva desetljeća čuva stare sorte sjemenja i upozorava da bi ono što danas smatramo "starinskim" sutra moglo postati ključno za prehrambenu sigurnost.
Sjeme pod kontrolom
U sklopu programa "Zelene knjižnice", koji organiziraju Brodsko ekološko društvo-BED i Gradska knjižnica Slavonski Brod, nedavno je održala predavanje "Sjeme kao zalog naše budućnosti" i razmjenu domaćeg sjemenja. Tema je, kaže, aktualnija nego ikad jer se upravo završava donošenje novog europskog zakona o sjemenu koji će biti obvezujući za sve članice Europske unije. – Nažalost, zakoni ograničavaju čuvanje starih sorti i bioraznolikosti. Ljudi često misle da je dovoljno uzgajati vlastitu hranu da bismo bili samodostatni, ali prava neovisnost počinje tek onda kada imamo i vlastito sjeme. Ako ga svake godine moramo kupovati na tržištu, teško možemo govoriti o stvarnoj samostalnosti – upozorava Kolar-Fodor.
Njezina priča nije samo priča o vrtlarstvu nego i o nasljeđu koje nestaje. Čovječanstvo je tisućama godina stvaralo biljnu raznolikost, prilagođavalo biljke lokalnim uvjetima i biralo sjeme najboljih biljaka. No u posljednjih stotinjak godina izgubljen je velik dio tog bogatstva. – Današnji sustav prilagođen je industrijskoj proizvodnji. Da biste neko sjeme stavili na tržište, morate proći dugotrajne i skupe procedure koje traju i do dvije godine. Problem je što su ti testovi prilagođeni industrijskom sjemenu – objašnjava.
U svijetu u kojem više od 90 posto tržišta sjemena kontrolira tek nekoliko velikih korporacija, stare sorte postaju svojevrsni otpor uniformiranju hrane. Kolar-Fodor ističe kako se danas često koristi sjeme koje nije prilagođeno lokalnim uvjetima jer dolazi iz potpuno drukčijih klimatskih područja. – Nekad su ljudi generacijama čuvali vlastito sjeme i prilagođavali ga svom podneblju. Takvo sjeme najbolje uspijeva upravo ondje gdje je nastajalo. Danas uvozimo sjeme iz drugih dijelova svijeta i očekujemo da će se jednako dobro ponašati u našim vrtovima – kaže. Kada govori o starim sortama koje su naše bake čuvale u pamučnim vrećicama ili zamotane u novinski papir, Kolar-Fodor odmah razbija jedan mit.
– Nije svaka stara sorta automatski najotpornija, jer svaka godina nosi drukčije izazove. Primjerice, tijekom vrlo kišnih godina sitne cherry rajčice bolje podnose vlagu od krupnih sorti. Ali ono po čemu se stare sorte zaista razlikuju od modernih hibrida jest okus – govori. Moderni hibridi, dodaje, stvarani su prvenstveno kako bi bili ujednačeni, lakši za transport i dugotrajniji na policama trgovina. Cijena toga često je gubitak okusa. – Stare sorte imaju potencijal sadržavati više vitamina i minerala, a kada ih uzgajamo organski, dobivamo nutritivno superiorno voće i povrće. Ljudi to odmah osjete kada probaju domaću rajčicu iz vrta – kaže.
Vrt protiv suše
Velik izazov posljednjih godina postaju klimatske promjene, koje vrtlarima donose sve više nepredvidivih ekstrema. Sušna razdoblja, kaže, počinju ranije nego prije. – Lani u Međimurju cijeli lipanj nije pala ni kap kiše, iako bi to trebao biti najkišovitiji mjesec u godini. Biljke tada tek rastu i takav stres može uništiti cijeli urod. Posebno su osjetljive mahunarke koje teško podnose velike vrućine – govori. No upravo tu ponovno dolazi do izražaja važnost bioraznolikosti. – Ako posijete samo jednu sortu i ona ne podnese ekstremne uvjete, ostali ste bez svega. Ali ako imate više sorti, uključujući one iz toplijih krajeva svijeta koje bolje podnose sušu i vrućine, uvijek ćete nešto uspjeti uzgojiti. Raznolikost je ključ prilagodbe budućnosti – naglašava.
Kolar-Fodor bavi se biovrtlarstvom od 2006. godine, autorica je knjige "Vrtlarenje u skladu s prirodom" i vodi edukativni portal Biovrt. Kao predsjednica udruge "Biovrt – u skladu s prirodom" provodi projekte školskih vrtova i edukacije o održivom razvoju diljem Hrvatske. Dok mnogi sjeme doživljavaju tek kao sitno zrno iz vrećice, ona ga vidi kao pitanje budućnosti. Jer sjeme nije samo početak biljke – nego i pitanje toga tko će sutra kontrolirati hranu na našem stolu.
Otvori KEKS Pay
