Koliko god i trgovci imali putra na glavi, svejedno je na kraju priče za ovu skupoću kriva država. Jer, ona je ta koja je u krajnjoj liniji dužna osigurati svojim građanima pristojan život koji uključuje i svakodnevnu prehranu, uz krov nad glavom i pristojnu razinu osobne mobilnosti. Koliko god se naši političari branili, oni su ti koji imaju instrumente za osiguranje tih minimalnih zahtjeva. I to ne samo izravnim utjecanjem na cijene poput ovih famoznih popisa proizvoda s reguliranom cijenom, nego prije svega stvaranjem uvjeta da se može plasirati konkurentan domaći proizvod, pod boljim uvjetima od onih koji se uvoze.
U cijeloj je larmi oko bojkota dućana potisnuto u drugi plan da se za pandemije praktički nekontrolirano trošio novac, a nije išao u poticanje proizvodnje ili inovacija.
Komentara 19
JU
U krugu od 500 m svi trgovački lanci! I tako svaki kvart. Pa koji je to trošak trgovcima?! Normalno da ga drugačije ne mogu pokriti nego skupom robom!
KA
Kada je smanjen pdv na 5%, odnosno na 13% na neke proizvode, da li su pale cijene tih proizvoda? Nisu. Kada poskupi benzin 5 lipa odmah se javljaju trgovci da im rastu ulazni troškovi, odmah moraju dizati cijene.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Trgovci nisu dobrotvorna društva i cilj im je ostvariti maksimalni profit kao što bi bio svakome od nas. Država ostvaruje prihod od PDV-a tako da je i državi u cilju da se stvara što veća dodatna vrijednost. Ono što država može i mora napraviti je jedino ono što mi obični kupci ne možemo, a to je kontrola kvalitete robe, odnosno da ono što trgovac deklarira da bude istinito (sastojci, zdravstvena ispravnost, ....). Najveću krivnju snosimo mi kupci koji pristajemo na nerealno visoke cijene. Apsolutno nitko nas ne tjera da nešto kupimo. Moja baka je jednom mjesečno išla u "zadrugu" kupiti ono što sama nije mogla proizvesti i hranila se je kudikamo zdravije i bolje od nas danas. Razumijem kako danas svi nemamo priliku živjeti na selu i sami proizvoditi hranu, ali i to nam nitko ne brani pa kada je već tako Vlada može, i to je napravila, ograničiti cijene egistencijalnih proizvoda. CocaCola, voda u bočicama i slične gluposti ne spadaju u to. Svatko od nas bi htio da su cijene duplo manje, ali to nije realno. Realno je da tržišnim mehanizmom ponude i potražnje mi kupci ne pristanemo kupovati proizvode do cijene do koje se trgovcu (svima u lancu) to isplati prodavati. Mehanizam je vrlo učinkovit ali treba ustrajati, a u toj utakmici pobjedu trenutno odnose trgovci.