Ključno pitanje je "ključno pitanje" onoga tko ga postavlja, a ne onoga tko njega odgovara. Puno pitanja se smatra ključnim jer odgovor onoga koji odgovara nije po volji onom koji postvlja pitanje. Često se stvara ključo pitanje tamo gdje ga ne bi trebalo biti. Evo nekoliko primjera: Molitelji na trgovima su jasno istaknuli za što mole, protivnici izmišlaju ciljeve molitve jer im smeta molitva i time postavljaju "KLJUČNA PITANJA". Pratim rad vlasti u splitu i sve više me podsjeća na Naše malo misto u epizodama poslije rata gdje jednostavna i poštena Bepina prenosi razgovore iz brijačnice i postavlja pitanje kako Roko može gradit tamo gdje ne ogu gradti dmaći ljudi na svjoj djedvini zapravo ne smiju tamo ni doći, naime i tamo se postavljaju "Kljuna pitanja". Netko tko je bio dogurao visko u politici, a bo u zatvoru sa političkim zatvorenica iako je obijao trafike i krao skupe cigarete tamo je bio cnkaroš i političku karijeru mu je obilježilo cinkanje Hrvatske ali ne istinom nego interpretacijom istne iopet imamo "ključma pitanja". Imamo visokog političara koji je kao diplomat švercao aute, bezobraznog je izričaja povodljiv za velike sile koje ga žele i instruiraju (amrika ga ne voli) i opet ključna pitanja.

Turudić kao i Plenković su premija za Hrvatsku.

Etiam tu mi fili, Brute