Politički voajerizam ili javni interes, pitanje je sad. No jedno uopće ne isključuje drugo. Čini se, politički voajerizam itekako može biti javni interes. Do te mjere da sve ispremiješamo pa na koncu dobijemo – politički interes i javni voajerizam. Nitko ne vidi gdje je zapravo granica kad moramo stati pri onaniranju nad tuđim životima.
Činjenica: Premda mu ne treba vjerovati ni kad darove nosi, Milanović je barem u jednom u pravu. Podatak da je sudac sjeo u auto s osobom na udaru zakona nedvojbeno jest diskvalifikatoran. Činjenica da su prijatelji može biti samo otežavajuća, a ne olakotna okolnost. Premda Milanović nikad ne laje zbog sela, poanta mu drži vodu: Turudić Mamiću u to vrijeme nije smio biti ni blizu!
Ključno pitanje je "ključno pitanje" onoga tko ga postavlja, a ne onoga tko njega odgovara. Puno pitanja se smatra ključnim jer odgovor onoga koji odgovara nije po volji onom koji postvlja pitanje. Često se stvara ključo pitanje tamo gdje ga ne bi trebalo biti. Evo nekoliko primjera: Molitelji na trgovima su jasno istaknuli za što mole, protivnici izmišlaju ciljeve molitve jer im smeta molitva i time postavljaju "KLJUČNA PITANJA". Pratim rad vlasti u splitu i sve više me podsjeća na Naše malo misto u epizodama poslije rata gdje jednostavna i poštena Bepina prenosi razgovore iz brijačnice i postavlja pitanje kako Roko može gradit tamo gdje ne ogu gradti dmaći ljudi na svjoj djedvini zapravo ne smiju tamo ni doći, naime i tamo se postavljaju "Kljuna pitanja". Netko tko je bio dogurao visko u politici, a bo u zatvoru sa političkim zatvorenica iako je obijao trafike i krao skupe cigarete tamo je bio cnkaroš i političku karijeru mu je obilježilo cinkanje Hrvatske ali ne istinom nego interpretacijom istne iopet imamo "ključma pitanja". Imamo visokog političara koji je kao diplomat švercao aute, bezobraznog je izričaja povodljiv za velike sile koje ga žele i instruiraju (amrika ga ne voli) i opet ključna pitanja.