Porasle su rodiljske i roditeljske potpore, uveden je očinski dopust, gradovi i općine povećali su naknade za novorođenčad, sufinanciraju se jaslice, vrtić, školska prehrana i prijevoz, škole uvode produljeni boravak, dijele se učeničke i studentske stipendije i pomaže u stambenom zbrinjavanju...
Tzv. demografske mjere nikad nisu bile veće, a djece je sve manje. Čak se i u vrijeme ekonomske krize prije 14 godina, kad su ljudi ostajali bez posla i strepili za radna mjesta, rađalo više djece. Početkom 90-ih na svijet je u Hrvatskoj dolazilo više od 50.000 djece godišnje, da ne idemo još dalje, u vrijeme prije četrdesetak godina kada se broj novorođenčadi bližio brojci 70.000, kada se se rađalo gotovo dvostruko više djece nego što ih je rođeno lani! No, tada je bilo i više stanovnika.
Moja sestra ima 4. djece, živi u Zagrebačkoj županiji koja nema onaj Bandićev dodatak, trenutno je na porodiljnom, inače radi u firmi s dobrom plaćom, a samo određen broj mjeseci, oko pola godine mislim, je primala punu plaću, nakon toga je dobivala oko 2 tisuće i nešto kuna plaće. Toliko o "velikim" davanjima za demografiju.