Prije dva dana Irci su proslavili Dan svetoga Patrika, irskog zaštitnika, a mnogi građani Hrvatske koji se izjašnjavaju kao vjernici vjerojatno ne znaju da se 19. ožujka slavi Sveti Josip, zaštitnik Hrvatske.
Međutim, svijest o svetome Josipu kao zaštitniku Hrvatske nije osobito zaživjela u narodu, iako je odlukom Hrvatskog sabora iz lipnja 1687. godine sv. Josip proglašen zaštitnikom hrvatskog kraljevstva.
Da cijela priča oko hrvatskog zaštitnika ne padne u vodu, pobrinuli su se i biskupi na zasjedanju u Splitu 1972. godine, koji su podsjetili na odluku Hrvatskog sabora iz 1687. godine kad su svetoga Josipa proglasili zaštitnikom Lijepe Naše.
Crkva sv. Josipa na Dubovcu pokraj Karlovca proglašena je nacionalnim svetištem, a šest godina kasnije sv. Josip proglašen je i zaštitnikom grada Karlovca. Osim u Karlovcu 19. ožujka posebno se slavi i u Slatini, gdje se na taj dan tradicionalno slavi neizostavni kirvaj.
I upravo priča iz Slatine pokazuje da su u Hrvatskoj više zaživjeli običaji slavlja na lokalnoj razini od onih na nacionalnoj razini, primjerice u Splitu se slavi Sveti Duje, u Zadru Krševan (uz još tri zaštitnika), u Dubrovniku Vlaho.
Tu se priča Irske i Hrvatske jednostavno ne može usporediti, jer osim što je sv. Patrik snažno zaživio na "zelenom otoku", pa je kasnije u životu brojnih irskih emigranata, a zatim i turistički postao globalni brend, slavlje hrvatskog zaštitnika nije uspjelo zaživjeti na domaćem terenu.
Tradicija slavlja lokalnih zaštitnika i svetaca duboko je ukorijenjena u narodu, a slavljenje svetog Josipa kao nacionalnog sveca, koji je uz to zaštitnik bolesnika i umirućih, te je prema crkvi uzor obiteljskog života (kao Marijin muž koji se zajedno s njom obvezao Bogu na život u celibatu) tek je posljednjih godina češće prisutna kod vjernika.
