Nakon smrti proroka Muhameda u Medini, većina njegovih sljedbenika držala je da ga mora naslijediti netko od uglednika iz zajednice, a s druge strane je bila frakcija koja je zauzela stav da ga treba naslijediti netko od članova obitelji, konkretno njegov rođak i zet koji se zvao Ali, po kojem je ta frakcija i nazvana šijitima, od arapske riječi šiat koja je označavala sljedbenike Alija. Nasuprot njima stajala je skupina nazvana sunitima, od arapske riječi za tradiciju, koji su kao nasljednika proroka Muhameda vidjeli Abu Bakra.
Veze s Hamasom
Za šijite je imamat nasljedan i pripada isključivo imamima, potomcima imama Alija. Imami su, smatraju, jedini i stvarni nepogrješivi tumači Kurana. Samo jedna osoba u isto vrijeme može biti imam, Prorokov nasljednik. U Iranu danas je šijitski islam državna vjera i oko 90 posto Iranaca su šijiti. Suniti su manjina, s oko jedne desetine stanovništva, nešto manje je kršćana, Židova i drugih religija. Iranski Ustav propisuje ravnopravnost u prakticiranju vjere, pa razlike između sunita i šijita u teoriji ne bi smjelo biti, no praksa je drukčija. Nemaju ista prava. Iran kao većinski šijitska država već je ratovao s Izraelom preko svojih "satelita" Hezbollaha u Libanonu i hutista u Jemenu. Iran podržava borbu Palestinaca još od 50-ih godina prošlog stoljeća, pogotovo nakon Iranske revolucije 1979. Iran je 90-ih osnažio i veze s Hamasom u Pojasu Gaze. Na području bivše Perzije postoji oko 10.000 sunitskih i između 50.000 i 60.000 šijitskih džamija. "To znači da suniti, s obzirom na broj vjernika, imaju proporcionalno veći broj džamija od šijita, iako je šijitski islam državna religija. Ali ove brojke zavaravaju.
Tako organizacija za ljudska prava Human Rights Watch u izvještaju za 2015. godinu primjećuje kako vlasti nisu dozvolile gradnju nijedne sunitske džamije u Teheranu", pisao je svojedobno DW. Suniti su za France24 rekli da su prinuđeni moliti se na tajnim mjestima. – Neki šijitski tvrdolinijaši smatraju da suniti u jednoj šijitskoj zemlji nemaju pravo na vlastite bogomolje – požalio se pripadnik sunita. Prema pisanju DW-a, muslimane u Iranu koji nisu šijiti diskriminira se na raznim poljima. Puno teže dobivaju posao u državnim službama, a prema nekim analitičarima, nejednak tretman ne leži u vjeri, nego u etničkoj pripadnosti. Većina sunita u multinacionalnoj zemlji su Kurdi, Turkmeni, Arapi i Beludži koji žive u rubnim pokrajinama u kojima postoje jaki pokreti za autonomiju protiv kojih se bori središnja vlast u Teheranu. Šijizam je drugi po veličini ogranak islama, šijiti priznaju Muhamedova rođaka Aliju i njegove potomke za jedine punopravne nasljednike Muhamedove svjetovne i duhovne vlasti, te vjeruju da je Ali izravni nasljednik i vođa svih muslimana poslije Muhamedove smrti.
Suniti, s druge strane, vjeruju da je Ebu Bekr, prvi kalif poslije Muhameda, vođa. Ebu Bekr bio je jedan od prvih muslimana koji je vladao od 632. do 634. godine, a preko svoje kćeri bio je Muhamedov punac. Rođen je 573. u Meki. To razmimoilaženje dogodilo se 632. godine. Šijiti, za razliku od sunita, nemaju strogu zabranu likovnog prikazivanja Božjeg poslanika Muhameda. Smatraju, nadalje, da je Kuran isključiva osnova vjere, dok je u sunitskom islamu osnova vjere suglasnost zajednice s tradicionalnim uzorima. Među šijitima nositelji vjerskog autoriteta su imami, a svaki je imam duhovni vođa svoga vremena, ravan Muhamedu. Šijiti se od sunita razlikuju, uz ostalo, i u pranju prije ulaska u džamiju i pokretima tijekom molitve. Procjene govore da je među muslimanima između 10 i 15 posto šijita koji su većina u Iranu, Azerbajdžanu i Iraku. Suniti su većinski rasprostranjeni u Saudijskoj Arabiji, Egiptu, Turskoj, Siriji, Indoneziji i Pakistanu. Povjesničari napominju da sukobi između šijita i sunita nisu samo vjerske prirode nego i političke, ekonomske i društvene.
Teroristički napadi
Brojni teroristički napadi i sukobi na Bliskom istoku proizlaze iz napetosti između tih dviju zajednica, a ekstremističke skupine često koriste te vjerske razlike kao opravdanje za nasilje. Posljedice iranske revolucije 1979. godine, koja je Iran preoblikovala u teokratsku islamsku republiku kojom upravljaju visokorangirani šijitski klerici, imale su dalekosežne posljedice diljem muslimanskog svijeta, ističu povjesničari. U mnogim zemljama uobičajeno je da sunitski i šijitski muslimani stoljećima žive zajedno, međusobno se vjenčavaju i mole u istim džamijama.
Još svaki od njih ( suniti i šijiti) imaju bar četiri podskupine.