Ne znam kako vama, ali meni su ovi prvosubotnji molitelji po trgovima sve simpatičniji. I nije mi drago što ih zovu klečavcima, budući da mi zvuči uvredljivo i banalizirajuće jer oni ne izlaze na trgove klečati, nego se moliti i moliti i moliti i biti muževni i biti nepokolebljivi. Iskreno se divim njihovoj spremnosti da za vjeru, koju manifestiraju na javnim prostorima, budu spremni na sve i ne pitaju za žrtvu. Njihovo pouzdanje u stvoritelja je toliko da su kadri podnijeti muku, patnju, stud i žeđ ne bi li odaslali snažnu poruku manjem dijelu javnosti koja ih gleda s podozrenjem kao kakve ekshibicioniste ili, daleko bilo, provokatore. Uostalom, neka je netko danas se i usudio muževno stati ispred nadiruće ženske supremacije jer tko je imalo upućen u materiju, zna koliko je teško, da ne kažem nemoguće ukrotiti tu vrstu. Zato treba biti muževan kad one "nezavisne letaju" po šumama i gradovima i ne mare za dom, obitelj i natalitetnu spremnost podavanja kako se to svetopisamski nalaže običnom rebru.
Vjera manje boli kada se na jastuku kleči i moli, dok asketizam iz prošlosti biva sporadično sjećanje
Otvori KEKS Pay
