Zapovjednici postrojba Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) smatraju da je za vojne operacije oslobađanja Hrvatske i zapadne Bosne postojala suglasnost zapadnih zemalja. Stožer operacije Oluja, kojim je zapovijedao general Gotovina, izravno je kontaktirao sa strancima. Poraz bosanskih Srba doveo je do oslobađanja Bihaća, kojemu je prijetila sudbina Srebrenice, najvećeg pokolja u Europi nakon II. svjetskog rata. Sve vojne operacije u zapadnoj Bosni, čije je zauzimanje bilo preduvjet za uspjeh u Oluji, bile su temeljito pripremljene prikupljanjem obavještajnih podataka.
Srpski položaji, topnički i pješački, bili su snimljeni malenim bespilotnim letjelicama, kakvima se koristi NATO, ali su bile djelomično modificirane zbog konfiguracije tla, odnosno brdovitog terena. Vojnici HVO-a su nakon toga u operaciji Cincer gotovo u jednom danu oslobodili Kupres, a slijedile su operacije Zima, Skok, Kozjak, u kojima su stvoreni svi preduvjeti za Oluju.
Tijekom vojnih operacija zapovjednici su sve zapovijedi dobivali izravno u ruke. Nije se koristio sustav radioveze u komuniciranju osim za obmanjivanje srpskih snaga.