Ako ste se ikad našli u situaciji da s prijateljem pričate o tenisicama, putovanju ili nekom potpuno banalnom proizvodu, a već nekoliko sati kasnije vam mobitel servira oglase baš za to , niste jedini. Ono što je godinama zvučalo kao teorija zavjere danas sve češće ulazi u ozbiljne rasprave. I to ne s ruba interneta, nego iz usta ljudi koji su godinama radili unutar samog sustava. John Kiriakou, bivši analitičar i operativac CIA-e, tvrdi da nas tehnologija ne samo prati – nego sluša. I to daleko više nego što smo spremni priznati.
Govoreći u popularnom podcastu The Diary of a CEO, Kiriakou je bez uljepšavanja rekao kako je ideja o „sigurnim uređajima“ obična iluzija. Pametni telefoni, televizori, automobili, sve što ima mikrofon, kameru ili računalo može postati alat nadzora. I ne, kaže on, nije stvar samo u Amerikancima. „Nisu to samo CIA, NSA ili FBI“, upozorio je. „Tu su Britanci, Francuzi, Nijemci, Kanađani, Australci, Rusi, Kinezi, Izraelci, Iranci… Svi imaju te sposobnosti. Svi.“
Kad je televizor ugašen, a ipak sluša
Posebno je uznemirujuće ono što Kiriakou tvrdi o pametnim televizorima. Prema njegovim riječima, CIA može pretvoriti zvučnik TV-a u mikrofon, čak i kad je uređaj isključen. Razgovori iz dnevne sobe, obiteljske rasprave, privatni trenuci – sve se može snimati i slati dalje, a korisnik o tome nema pojma.
Pozvao se pritom na tzv. „Vault 7“ curenje dokumenata, kada je WikiLeaks objavio niz strogo povjerljivih materijala koje je, navodno, dostavio nezadovoljni softverski inženjer iz same agencije. Ti dokumenti sugerirali su da su takve tehnologije postojale već godinama i da su bile daleko naprednije nego što je javnost mogla zamisliti. „To nije nova stvar“, rekao je Kiriakou. „Kad sam se zaposlio osamdesetih, to je već bilo staro. Ta tehnologija odavno postoji.“
Automobil kao oružje
Još mračnija je njegova tvrdnja o modernim automobilima. Prema Kiriakou, obavještajne službe mogu daljinski preuzeti kontrolu nad računalnim sustavom vozila i izazvati nesreću. „Mogu ubiti čovjeka tako da mu sruše auto s mosta, zakucaju ga u drvo ili ga jednostavno izbace s ceste“, rekao je bez okolišanja. Iako zvuči kao scenarij iz špijunskog trilera, ovakve tvrdnje dolaze od čovjeka koji je godinama radio u protuterorizmu, uključujući razdoblje nakon napada 11. rujna 2001.
Kiriakou je u javnost dospio kao prvi zaposlenik CIA-e koji je javno potvrdio da je agencija koristila „pojačane metode ispitivanja“, uključujući waterboarding. Iako je tvrdio da osobno u tome nije sudjelovao, priznao je da je otkrio identitet jednog operativca uključenog u ispitivanja, čime je prekršio zakon o obavještajnim podacima. Zbog toga je 2013. osuđen na 30 mjeseci zatvora. Odležao je dvije godine u saveznom zatvoru u Pennsylvaniji, nakon čega je ostatak kazne proveo u kućnom pritvoru.
Paranoja ili realnost?
Pitanje koje ostaje visjeti u zraku glasi: slušaju li nas zaista uređaji – ili je sve ovo pretjerivanje ogorčenog bivšeg insajdera? Teško je dati jednostavan odgovor. Tehnologija nadzora postoji, to više nije sporno. Koliko se ona koristi i protiv koga – to je već siva zona u kojoj se sudaraju nacionalna sigurnost, etika i privatnost. No jedno je sigurno: ideja da je naš digitalni život potpuno privatan postaje sve teže obranjiva. A možda je i to najveća poruka ove priče – da „off“ tipka više ne znači ono što mislimo da znači.
Otvori KEKS Pay
