Greške prate naš hod, stalno ih činimo; izbjegavamo, ali i ponavljamo, iako smo odlučili da ćemo s njima konačno prekinuti. Neke ostavljaju posljedice kao upozorenja jer trajno obilježe daljnji život. To su one bolne, a mogu biti i tragične greške. Neke sitnije postaju dio našeg karaktera, pa mogu biti i simpatične jer ne ostavljaju veće posljedice i protivljenja okoline.
Mogli bismo reći da su greške neugodna, ali stalna pratnja na našem putu, pa i onih dijelova kojima smo potpuno posvećeni, ipak se dogode. I tada kada smo nakrcani prikupljenim znanjem, punim zalaganjem, bez kalkulacija i ostatka. Posebno su opasni i zavodljivi trenutci samouvjerenosti. Ipak, s njima se mučimo. Greške nas opterećuju i vladaju našim mirom, čine nas nesigurnima i nespokojnima. Uvjereni smo da sve činimo da ih izbjegnemo, kako nam se ne bi ponovile, ali moramo priznati da se događaju. Mogu nas i učiniti nespokojnima i nesigurnima. Bojimo se vlastitih postupaka, odgađamo ih i izbjegavamo kako nam se ne bi dogodila nova ili ponovila stara greška.
Smijemo li pogriješiti? Da, jer greške su sastavni dio života, naš korektiv
Kako bi sve izgledalo kada doista ne bismo smjeli pogriješiti? Apstinirali bismo od života, a takav bi život vjerojatno bio pustinjski suh, prazan i bezdušan. Pokušaj da ostanemo bezgrešni i smrt bi učinio suvišnom
Komentara 1
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Ozbiljan je, međutim, sljedeći problem: što ako je greška na strani onih koji tuku po prstima? Zašto bi, baš uvijek, okolina bila u pravu? Posve je moguće, pa i ne sasvim rijetko, to da je dobiti po prstima zapravo pravi kompliment. Za nonkonformno ponašanje, npr. Žarko Puhovski