U Damasku je početak primirja proslavljen spontano na središnjem gradskom trgu. Iako nisu bili sigurni hoće li ono trajati sat, dan ili barem tjedan, pod ruku su se spontano uhvatila dva vojnika, par civila i Sirijka u crnom. Iza njih, naravno, slika Bashara al-Assada, predsjednika i šefa vladajuće partije Baas. Preko sirijske veze dolazim na vrata Mahdija Dahlala (65), nekadašnjeg zagrebačkog studenta. I on je u partiji Baas partiji, u samome vrhu. Nekad je bio sirijski ministar informiranja, a do prije dva mjeseca bio je veleposlanik u Saudijskoj Arabiji. Dvije su zemlje uzajamno povukle svoje veleposlanike, tako da se i Mahdi vratio kući.
Prva i posljednja ljubav
Čim sam ušao u njegov prilično raskošan stan, primijetio sam ormarić na kojem se nalazi slika žene, preko nje su očenaši, a kraj slike svijeća i slova koja čine ime Ružica. To je slika njegove pokojne supruge, Hrvatice Ružice Ivezić. U stanu je još slika iz Hrvatske.
– Nije me sram još i danas ponekad suzu pustiti iako me moja Ružica napustila prije tri godine. Bila mi je prva, ali i posljednja ljubav. Iako već tri godine živim sam, ne pada mi na pamet da se zaljubim u drugu jer moja Ružica se zacementirala u mom srcu – kroz suzne oči govori Mahdi.
– Upoznao sam je u jednom društvu, u jesen 1974., u gradskoj kavani u Zagrebu i zaljubili smo se na prvi pogled. Nakon godinu dana smo se vjenčali. Živjeli smo u Hrvatskoj do 1982. kada sam završio fakultet i zajedno smo došli u Siriju. Ružica se odmah i bez problema prilagodila načinu života i brzo naučila arapski jezik, što je strancima jako teško.
Pitamo Mahdija kako to da je u njegovoj kući križ, a on je musliman.
– Da, ja sam musliman, sunit, ali u mojoj kući uvijek je bilo križeva. To je zapravo Sirija. S Ružicom sam bio u braku 33 godine i nikada nismo razgovarali o vjeri, svatko je molio na svoj način.
Nakon emotivnog uvoda, ovaj istaknuti član vladajuće partije prelazi na politiku. Vidi se da mu je teško govoriti o Hrvatskoj nakon sankcija koje je uvela Siriji.
– Nažalost, povlačenjem Ine iz Sirije najviše gube upravo Hrvati, jer u Siriji se i dalje radi i odlazak Ininih radnika Sirija nije ni osjetila, proizvodnja ide dalje i to nam je najvažnije - kazao je Mahdi koji je uvjeren da iza tog povlačenja stoje Bruxelles i Washington, jer većina hrvatskih radnika, kaže, nije se htjela vratiti u Hrvatsku nego je željela ostati raditi na naftnim poljima.
– S obzirom na to da je moj sin Samer radio u Ini u Siriji, kazao mi je da je većina radnika bila protiv odlaska. Tu su zarađivali pristojnu plaću i za njih je povratak loš izbor. Kako njihova sigurnost nije bila ugrožena, vjerujem da je odluka Hrvatske o povlačenju Ine isključivo političkoga karaktera. Sigurno je to naredila EU, jer Hrvatska je mala zemlja i nema političku moć, a ta će je odluka skupo koštati jer ovakva situacija u Siriji neće trajati dugoročno, kad-tad će se smiriti, a onda kada će opet velike sile konkurirati za posao u Siriji, Hrvatska neće biti pravi konkurent - govori Mahdi te ističe:
Mi smo bliski narodi
– Bivši predsjednik Stjepan Mesić, koji je nekoliko puta bio u posjetu Siriji, po mome mišljenju, najzaslužniji je što je Ina dobila taj posao. Naime, bivši predsjednik Mesić imao je iznimno dobre i korektne odnose s predsjednikom Basharom al-Assadom i siguran sam da ne bi došlo do povlačenja radnika Ine da je Mesić i danas predsjednik, kao niti do uvođenja sankcija.
Mahdi se čudi što je Hrvatska napravila takav potez za svoje gospodarstvo.
– Ne mogu shvatiti da Hrvatska žrtvuje svoj interes i opterećuje gospodarstvo samo zato što je netko iz SAD-a i EU potapša po ramenu. A što dobiva tim tapšanjem? Ina je mogla ostati, jer Hrvatska još nije potpuno članica EU. Tu odluku ne razumijem, puno je velikih zemalja gledalo više svoje interese nego na komplimente i dodvoravanje SAD-u jer od toga nema kruha. U Siriji su ostale velike tvrtke iz Kine, Rusije, Brazila, Indije, Južne Afrike i mnogih arapskih i afričkih zemalja. Kada zbrojite stanovništvo tih zemalja, ispada da 2/3 svijeta nije Siriji nametnulo sankcije - kazao je Mahdi.
Kaže da je Sirijce razljutio potez šefice hrvatske diplomacije Vesne Pusić koja je sudjelovala na nedavnom skupu prijatelja Sirije u Istanbulu.
– Išla je pregovarati s teroristima i neprijateljima Sirije, a rekla je da je bila na skupu prijatelja Sirije i lobirala za Hrvatsku. Najviše nas je uvrijedio takav stav Hrvatske jer smo s njom uvijek imali dobre i korektne odnose, za razliku od onih zemalja koje su prema nama neprijateljski raspoložene. Brojni su naši studenti studirali u Zagrebu, među njima i ja. Mnogi su naši ljudi oženili Hrvatice, a još za vrijeme rata priznali smo Hrvatsku i uvijek smo stajali na njezinoj strani. Mi u Siriji, kad govorimo o Hrvatima i Hrvatskoj, govorimo o nama bliskom narodu. Iako sam ja, kao Sirijac, subjektivan, ujedno sam i objektivan jer su moja pokojna žena i dvoje djece Hrvati, a Hrvatska je zemlja u kojoj sam stekao afirmaciju. Moje su emocije i osjećaji podijeljeni između Sirije i Hrvatske te se osjećam i Hrvatom, kao što se moja žena Ružica osjećala i Sirijkom. Htio ja to ili ne htio, u žilama moje djece teče i hrvatska krv - zaključio je veleposlanik Mahdi.
Nije lako pomiriti suzanjski mentalitet i inteligentnu vanjsku politiku. Pusicki je vazno da je ona dobila pohvale od Hillary Clinton, a ovce ce uz svesrdnu pomoc lojalnih medija na kraju shvatiti da je gubitak milijardi dolara, suprotno onome sto \"glupe\" ovce misle, ustvari dobar za Hrvatsku. Nije da imate neki izbor kad su politicari u pitanju, ali od dva zla izabrali ste ono mnogo vece. Izgleda da kod vas \"size does matter\".