Od prvog dana otkako je postao austrijski ministar Europe, integracija i vanjskih poslova u prosincu 2013. godine, Sebastian Kurz, najmlađi šef diplomacije u povijesti Republike Austrije i Europske unije, prošao je "vatreno krštenje" na diplomatskim parketima Europe.
Javnosti je za oko zapeo svojim gotovo dječačkim izgledom, ali još više čovjek i političar bez dlake na jeziku, sa snažnim osjećajem za teme koje se tiču budućnosti. Kad je riječ o njegovim godinama, ovaj 29-godišnjak istinski je rijedak slučaj u svjetskoj politici.
Kurz je prethodno bio tajnik za integraciju, a nakon što su socijaldemokrati (SPÖ) i njegovi narodnjaci (ÖVP) ušli u koaliciju, postao je član austrijske vlade i ministar vanjskih poslova. Mediji ga opisuju kao zvijezdu u usponu austrijske Narodne stranke i ministra koji zagovara integraciju stranaca u Austriji, ali uz uvjet da njihova djeca moraju naučiti njemački jezik i to već u predškolskoj dobi. S tim u vezi organizirao je i besplatne tečajeve njemačkog jezika za muslimanske vjerske službenike u Austriji te istodobno pokrenuo Forum za dijalog s islamskim vjernicima.
Mladi Sebastian jedan je od najpopularnijih političara u Austriji, građani ga doživljavaju simpatičnim, pristojnim i posebno talentiranim „dečkom". Izuzetno cijene njegovo odlično snalaženje na diplomatskom terenu. Čak i oni koji su se na početku bojali da će zbog svoje mladosti i vanjskopolitičkog neiskustva svoju zemlju izvrgnuti podsmjehu. No, dogodilo se suprotno.
Lider među šefovima diplomacije EU, koji u svojim javnim istupima dosljedno govori ono što misli bez obzira na reakcije, koje ponekad znaju biti i vrlo žestoke, postao je tražena osoba i medijski ljubimac, pa se na intervju s njime ponekad čeka i nekoliko mjeseci.
Posljednjih mjeseci rijetka je prilika uživo razgovarati s austrijskim šefom diplomacije koji zbog prezauzetosti domaćim i inozemnim terminima te problemima s izbjegličkom krizom i drugim svjetskim kriznim žarištima sve češće s novinarima komunicira pismenim putem.
Što se tiče Hrvatske, nju smatra pouzdanim austrijskim partnerom i prijateljem te važnim čimbenikom stabilnosti i prosperiteta u regiji. Zanimljivo je bilo doznati što misli o hrvatsko-austrijskim odnosima danas, najezdi izbjeglica u Europu i njihovu zbrinjavanju, balkanskoj ruti te potrazi za zajedničkim europskim odgovorom na krizu koja potresa EU i prijeti njezinim raspadom.
:: Zašto ste za svoj prvi inozemni posjet odabrali upravo Hrvatsku i kako ocjenjujete današnje bilateralne odnose naših država?
Izabrao sam Hrvatsku kao cilj svojeg prvog inozemnog putovanja jer nas veže snažno prijateljstvo i duga tradicija partnerskih odnosa. No odabrao sam je i zato što sam htio odaslati signal EU da je Hrvatska za Austriju, s kojom je gotovo susjed, vrlo važan partner. Naše bilateralne veze izuzetno su čvrste, a potvrda za to je i milijun Austrijanki i Austrijanaca koji svake godine provode odmor u Hrvatskoj, oko 700 austrijskih tvrtki koje u Hrvatskoj imaju svoje podružnice i u njoj su otvorile više od 35 tisuća radnih mjesta.
:: Na kojim područjima postoji mogućnost za intenziviranje tih veza?
Jačanje gospodarskih odnosa vidim kao najvažniji temelj naše buduće suradnje. Austrijske tvrtke bitno doprinose gospodarskom razvoju Hrvatske. A i najnoviji makroekonomski podaci pokazuju trend rasta u Hrvatskoj, što je izuzetno važno. Jer Hrvatska iza sebe ostavlja gospodarsku krizu koja je trajala šest godina. Treba istaknuti da austrijske tvrtke mogu biti partneri Hrvatskoj na njezinu putu prema uspjehu. Ono što je pritom vrlo važno jest da se investicijska klima u Hrvatskoj razvija pozitivno.
Naš je cilj da oni koji ostanu u Austriji što prije svladaju njemački jezik i da dijele naše društvene vrijednosti kao što je ravnopravnost muškarca i žene
:: Austrija je vjerno i kontinuirano podupirala Hrvatsku na putu u EU. Kako vidite ulogu Hrvatske u Srednjoj Europi i regiji?
Hrvatska je nešto više od dvije godine članica EU i u rad Unije unosi određeno osvježenje s pozicije jedne nove članice. Zemljopisno, Hrvatska leži na razmeđu između Srednje Europe, Sredozemlja i Jugoistočne Europe, što joj daje određeni značaj. A što se tiče regije, Hrvatska može biti dobar primjer za način kako se gospodarska kriza može uspješno prebroditi.
:: Austrija u Hrvatskoj uživa izuzetan ugled i dvije zemlje odlično surađuju. Kakva je suradnja s Hrvatskom po pitanju obuzdavanja izbjegličkog vala?
Hrvatska je trenutačno u posebnoj situaciji jer se ruta, gledano s njezina stanovišta, od prvotne preko Mađarske promijenila te krenula preko Slovenije u Austriju. Kako bismo učinkovito svladali izbjegličku krizu, posebno je važno posvetiti se vanjskoj granici EU i njezinoj zaštiti. To znači da opet moramo osigurati uredan nadzor vanjske granice Europske unije i o njoj se samostalno brinuti. Istodobno moramo pružiti mnogo veću humanitarnu pomoć kako bi što je moguće manje ljudi moralo bježati u Europu. A za sve to potrebno je znatno više iskrenosti u europskoj politici te okončanje europske politike pozivanja izbjeglica.
:: Mnogi od tih izbjeglica uopće ne dolaze iz sirijskog ratnog područja. To što se sada događa često više nije potraga za sigurnošću, već potraga za gospodarski najatraktivnijom zemljom. Kako bi se uopće trebala odvijati integracija došljaka?
Aktualna izbjeglička kriza pred nas stavlja velike izazove. No mi smo vezano uz integraciju reagirali brzo. Savezna vlada složila se da se za integraciju izbjeglica na raspolaganje stave dodatna sredstva od 75 milijuna eura. Pri tome naše težište počiva na svladavanju njemačkog jezika i prihvaćanju naših vrijednosti. Naš je cilj da oni koji bi ovdje ostali, odnosno koji bi smjeli ostati, što brže nauče naš jezik kako bi što brže uspjeli ući u sustav obrazovanja i stekli neko zvanje. Upravo su pri stjecanju zvanja potrebne i provjere kompetencija kako bi se prepoznale kvalifikacije koje su donesene te omogućilo što bolje korištenje talenata izbjeglica. Naravno da je također važno da svi ljudi koji žive u Austriji razumiju naše vrijednosti i da ih dijele. Stoga su potrebni i tečajevi o upoznavanju s društvenim vrijednostima kako bi se prenijele vrijednosti austrijskog društva, primjerice ravnopravnost spolova, odnosno muškaraca i žena te općenito naše pravne države.
:: Kako komentirate da je Mađarska postavila žičanu ogradu na granicu s Hrvatskom, koja je također članica EU, a slično je u međuvremenu najavila i Slovenija. Ne mislite li da bi tim činovima ujedinjena i miroljubiva Europa mogla postati prošlost brže nego što to neki misle?
Ove ćemo godine imati više od 80 tisuća zahtjeva za azil što je, računajući po glavi stanovnika, više nego Njemačka. Time se Austrija svrstala među tri najteže izbjegličkim valom pogođene zemlje Europske unije. Kako bismo sve to svladali, potrebno nam je jedno cjelovito europsko rješenje kako određene države ne bi bile prisiljene donositi pojedinačne mjere. Ono što svakako moramo učiniti jest to da jače podržimo zemlje zapadnog Balkana i uže surađujemo s ključnim zemljama, primjerice s Turskom. No ne smijemo postati ovisni o drugima, moramo sami kao EU biti u stanju štititi svoje granice. Istodobno EU mora činiti znatno više kako bi od „global payera" postala „global player", kao primjerice u međunarodnim mirovnim naporima za Siriju, nedavno u Beču, te u borbi protiv ISIL-a.
Najnoviji makroekonomski podaci pokazuju trend rasta u Hrvatskoj, a i investicijska se klima kod vas pozitivno razvija
:: Zbog spore i neodlučne Europske unije, Srbija, Mađarska i Slovenija posvadile su se s Hrvatskom zbog niza problema koji je donio izbjeglički val. Koliko je, nakon tih svađalačkih tonova i izmijenjenih uvreda, uopće moguća normalna suradnja na tzv. zapadnobalkanskoj tranzitnoj ruti?
U EU postoji sve jača svijest o tome da bismo svakako morali pomagati tranzitnim zemljama te uredno nadzirati i štititi Unijine vanjske granice. U Luxembourgu je 8. listopada održan sastanak na ministarskoj razini između država članica EU, država zapadnog Balkana, Turske, Jordana i Libanona. Bila je to izuzetno važna platforma za rasprave sa svim izbjegličkim valom pogođenim zemljama. Osim toga, EU je i 25. listopada u Bruxellesu održao izvanredni sastanak na vrhu. No, jasno je i to da s riječi konačno moramo prijeći na djela.
:: Je li linija njemačke kancelarke Angele Merkel – human odnos prema izbjeglicama i otvorene granice – za većinu u EU još prihvatljiva i što će se, prema vašoj ocjeni, dogoditi kad se dostigne gornja granica za prihvat izbjeglica? Hoće li Europa tada ipak zatvoriti granice i koliko je to uopće moguće?
Nažalost, još uvijek nema zajedničkog europskog odgovora na izbjegličku krizu. To vodi prema tome da će sve više država, u slučaju da se ubrzo na temelju važećih zajedničkih pravila Europske unije ne osigura zaštita i nadzor njezine vanjske granice, pokušavati pojedinačnim mjerama staviti problem pod kontrolu, kao što je to nedavno učinila Mađarska. Stoga je važno da što je moguće brže iznađemo cjelovito europsko rješenje te da usko surađujemo s tranzitnim zemljama kojima prolazi izbjeglički val i zemljama porijekla izbjeglica.
:: I za kraj: što vas kao najmlađeg europskog ministra vanjskih poslova, unatoč kriznom vremenu, ispunjava optimizmom?
Za moju su generaciju mir i temeljne slobode EU te pravo na rad i studiranje u drugim zemljama Unije sami po sebi razumljivi. To mnogim mladim ljudima nudi velike šanse. Postoje i novi trendovi, primjerice digitalizacija koju bismo trebali aktivno koristiti i upravo se u području startup programa i u Europi čini sve više. To je pozitivan razvoj koji donosi optimizam i na njemu trebamo sustavno raditi.
>>Sebastian Kurz: Austrija želi Srbiju čim prije u EU
