Prošli sam tjedan na ovom istom mjestu pisao o preminulom odličnom međimurskom pjevaču narodnih međimurskih popijevki Gustiju Draksaru i taj je tekst imao priličan odjek u Međimurju, što mi je jako drago. A već ovaj tjedan moram ponoviti temu kolumne koja pokušava obrađivati teme koje imaju veze s kulturom, ljudskom aktivnošću koja možda nije najprofitnija, ali je, htjeli mi to priznati ili ne, najvidljivija. I u izravnom je kontaktu s vječnošću, te je čak i pragmatične religije obilato koriste kako bi im olakšala, ali i omogućila put do ljudskih duša koji je pun i neizvjesnosti i prizemnih iskušenja.