Na videosnimkama s terena nakon utakmice Hrvatska - Brazil na SP-u u Kataru dirljivije od riječi kojima Luka Modrić tješi Rodryga i od geste kojom mali Leo Perišić tješi velikog Neymara riječi su pjesme koja se čuje u pozadini. Lijep običaj ovog SP-a bio je da sa zvučnika na stadionu svira pjesma pobjednika, a u slučaju Hrvatske bila je to “Moja domovina”.
Dirljivi zvuci, znamo li u kakvim je uvjetima ta pjesma nastala, u kakvim je uvjetima slušana i upijana. U skloništima, pod zamračenjem, u rovovima, na razmjenama... “Tisuću generacija noćas ne spava, cijeli svijet je sada sa nama”. Kako su samo te riječi bile besmrtne i tada, a takve su i sada. Baš te riječi najbolje opisuju i ovotjedne scene iz američkog Kongresa, gdje je na zajedničkoj sjednici oba doma predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski dobio ovacije dok je govorio u povijesnom obraćanju, na svom prvom inozemnom putovanju od početka brutalne (druge) ruske agresije na Ukrajinu 24. veljače. Ukrajinci su taj govor slušali u skloništima, rovovima, zamračenim i hladnim domovima…
jadan je onaj kojeg Amerika cuva