Poklopilo se, ne sasvim slučajno, da dva rata, oba nedaleko od naše lijepe državice, remete božićnu atmosferu. Nekad su ratove prekidali za vrijeme Olimpijskih igara; sport je bio iznad i izvan politike. Sad nema prekida ni o Božiću; politika je digla rat i iznad sporta i iznad religije. Nema ni primirja, čak ni humanitarnoga, a kamoli mira, iako ginu odreda i djeca i žene i starci, nedužni u svakom pogledu. Njih nema tko zaštititi, ni egzistencijalno ni politički, čak ni duhovno: u Betlehemu se božićna misa neće služiti kao prijašnjih godina, ratnici se ne mogu odreći sile ni u kraju odakle je Božji sin krenuo na svoj dugi put spasenja čovjeka i čovječanstva; u tom je kraju kolijevka i drugih velikih religija svijeta, zauzetih za ljubav i za mir. Ili je Bog nemoćan ili kažnjava ljude zbog pohlepe i mržnje.
Ratovi ne staju ni o Božiću: Gdje će Rusija stati uspije li u Ukrajini proći nekažnjeno?
Ako završe nepravedno, ratovi su kao ruske babuške – izlaze jedan iz drugoga. Ubijena djeca u Gazi nisu hamasovci; djeca koja prežive mogu postati još veći hamasovci