Bezočna laž srbijanskog generala Andrije Rašete, koji je devedesetih godina bio glavni pregovarač JNA s Vladom Republike Hrvatske o povlačenju jugoarmije iz Hrvatske, da nije odgovoran za smrt snimatelja Hrvatske televizije Gordana Lederera, odjeknula je poput bombe.
Kobnog 10. kolovoza 1991. godine 33-godišnjeg snimatelja Gordana Lederera teško je ranio srpski snajperist Milan Zorić na brdu Čukur pokraj Hrvatske Kostajnice u vrijeme kad je bilo dogovoreno primirje. A general Rašeta odbio je odobriti helikopter koji bi ga hitno prevezao u bolnicu u Zagreb. Gordan Lederer, koji je slikom prenosio istinu u svijet o agresiji jugoarmije, iskrvario je na putu do Zagreba u vozilu Hitne pomoći. Njegova agonija trajala je od ranog poslijepodneva. Preminuo je u noći. Da je Rašeta odobrio toliko traženi helikopter, Lederer bi brže stigao do bolnice u Zagrebu i ne bi iskrvario.
Rašeta je ubojica moga sina jer mu je odbio pomoći. U to je vrijeme bio bog i batina i da je htio, mogao je poslati helikopter koji bi mom sinu spasio život. Ili barem dati garanciju da vojska neće pucati na hrvatski helikopter koji je također bio spreman za prijevoz moga jedinca tvrdi Prvislav Lederer, otac pokojnog snimatelja, koji je i 15 godina nakon sinove pogibije u crnini.
Rašeta je Ledererovu ocu, nakon Gordanove smrti, poslao pismo u kojem, isprovociran optužbama da je odgovoran za njegovu pogibiju, nebulozno ističe kako vojni helikopter, kao ni onaj MUP-ov, nisu imali oznaku Crvenog križa te zato nije mogao odobriti let!? Još jedna u nizu Rašetinih laži jest i tvrdnja da je u Beogradu razgovarao sa sestrom Gordana Lederera. Gordan je, naime, bio sin jedinac. Očeve tvrdnje o Rašetinoj odgovornosti potkrepljuje i Antun Vrdoljak, koji je u to vrijeme bio direktor HRT-a te je s Rašetom pregovarao o slanju helikoptera.
Rašeta je apsolutno kriv za Gordanovu smrt jer je odbio pomoći teško ranjenom civilu, novinaru koji je bio na zadatku, a kojega je ubila njegova vojska. Četiri puta toga dana preklinjao sam ga da pošalje helikopter. Molio sam ga govoreći da je Gordan odslužio JNA, vojsku od koje on dobiva plaću, ali Rašeta je bio neumoljiv rekao nam je A. Vrdoljak.
Otac poginulog snimatelja još uvijek čuva intervju objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 1992. godine, u kojem pukovnik Boško Kelečević, koji je je bio pomoćnik načelnika štaba Pete vojne oblasti, otvoreno priznaje da su on i još jedna osoba koja živi u Zagrebu bili nalogodavci ubojstva Gordana Lederera. Kelečević u tom intervjuu kaže da je njegova služba obavijestila četnike da Lederer ide na teren i naručila ubojstvo.
Tko je ta osoba iz Zagreba koju spominje Kelečević, ne znam. Ali nitko nikad nije sudio ni Kelečeviću ni Rašeti. Milanu Zoriću su prije pet-šest godina sudili u Sisku, ali nitko me nikad nije pozvao na to suđenje niti znam kakva je presuda kaže Prvislav Lederer. Nije dizao tužbu protiv ubojica svoga sina jer je to, kaže, dužnost hrvatskog tužiteljstva.
'Poginut ćeš, sine’
Na dan sinove smrti Prvislav Lederer i njegova pokojna supruga Vlasta poslali su Rašeti pismo sa slikom svoga Gordana u odori JNA, kako bi zločinac imao uspomenu na svoju žrtvu. Ali on je sliku vratio. Otac je sina kobnog 10. kolovoza ispratio poljupcem u čelo uz riječi: “Sine, kamo se guraš, poginut ćeš. Pazi na sebe.” Tog istog dana u 17 sati s HRT-a su mu javili da je Gordan ranjen. Njegovo beživotno tijelo dočekao je pola sata poslije ponoći na Rebru. Posljednji put poljubio je njegovo čelo. Ostao je bez sina jedinca.
