Iako je zbog posla puno putovao, ostao je usamljeni pustinjak sklon napadajima depresije. Vodio je povučen i jednostavan, gotovo asketski život. Kad bi se našao u društvu, bio je ljubazan i skroman. Nikad se nije ženio. Volio je književnost i pisao drame, romane i pjesme, no gotovo niti jedna nije objavljena. Bio je čovjek ogromne energije, ateist i industrijalac na glasu kao liberal, pa čak i socijalist, no nije imao povjerenja u demokraciju. Protivio se, na primjer, pravu glasa za žene. Tako su opisivali Alfreda Nobela, rođenog prije točno 190 godina, izumitelja dinamita, eksploziva koji je pobio milijune ljudi. Nobel je bio pacifist. Mirotvorac. Vjerovao je da će njegov izum pomoći građevinarima i željezničarima pa je sam sebe nazivao dobročiniteljem čovječanstva. Pisalo se da ga je izjedala krivnja kad se dinamit koristio za ubijanje. Bio je pesimist kad je govorio o čovječanstvu i nacijama, kao da je naslućivao svjetske katastrofe započete 1914. i 1939., kojima nije svjedočio. Umro je u San Remu u prosincu 1896. Na petu godišnjicu njegove smrti prvi put će se dodijeliti najpoznatije svjetske nagrade, koje su aktualne i ovih dana, a 1956. po njemu će biti nazvan umjetni radioaktivni kemijski element nobelij. Dovoljno li je za vječnost...
Ali služi i za druge svrhe npr. u kamenolomu. I atomska fisija nije prvotno namjenjena za atomsku bombu ali su je zli ljudi zloupotrijebili.