Jedno od glavnih svjetala uređene države su zakoni, ali kad je u pitanju pravno tumačenje zakona, onda to svjetlo često treperi, žmirka, a katkad se i ugasi. Doduše, svi smo se navikli na činjenicu da pravo i pravda u praksi često ne slijede jedno drugo, ali ipak težimo njihovoj bliskosti. Koliko je to u svakodnevnoj praksi ostvarivo, najbolje govori rečenica jednog našeg poznatog političara s vladajućim i oporbenim iskustvom: u Hrvatskoj se zakoni donose na način da se u danom trenutku mogu tumačiti kako kome odgovara. Dakako, ovo zvuči vrlo cinično i bolno, ali i posve realno, pogotovo kad su u pitanju tumačenja prostornih planova i zakona o građenju. Kako je uvijek u pravu onaj koji ima “okrugli pečat”, samo je njegovo mišljenje mjerodavno. Zato i kad zadovoljite važećim zakonom propisanu proceduru, nije sigurno da ćete ostvariti ono pravo za koje mislite da vam pripada, a procedura može trajati i godinama. No ovo je priča samo o onima koji poštuju zakone, bez obzira na sve (ne)očekivane birokratske i ine poteškoće.
Pravni gospodari bespravne gradnje
Ozbiljna borba protiv ovog fenomena hrvatskog stanja društva započela je 2004. Do tada je već bila poprimila prihvaćen status ‘nelegalnosti s legitimitetom’
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.