Masovne demonstracije u Srbiji privlače sve više pozornosti ne samo u regiji nego i posvuda u svijetu. Za neke je to samo zanimljiva vijest, za druge dokaz da još uvijek postoje snage koje se bore za demokraciju, iako je ova izložena pritiscima desničarskih i populističkih režima čak i u nekadašnjim svojim utvrdama. Dio hrvatskih studenata prepoznao je ciljeve srbijanskih kolega (rušenje Vučića i borba protiv korupcije) i održao skupove u znak podrške. I pojedinci, poput Joška Lokasa i Slavka Sobina izrazili su podršku.
Nema sumnje da većina hrvatskih građana gaji simpatije prema demonstrantima, neki iskrene zato što se poistovjećuju s vrijednostima za koje se ovi zalažu, a neki neiskrene, iz čiste zlobe prema susjednoj državi (jer naivno misle da je nama bolje što su tamo veći problemi). Čini se ipak da neki žešći desničari u Hrvatskoj ne misle da treba podržati srpske studente. Desničari su skloni desničarskim režimima u drugim zemljama, čak i u slučajevima da se njihovi nacionalizmi međusobno ne podnose, jer su im demokracija, tolerancija i otvorenost veći neprijatelji.
U civiliziranim demokratskim državama se svaki dan prosvjeduje na ulicima, ali vlast se mijenja na izborima...možda je na Balkanu to drugačije.