Buduća talijanska premijerka govori kao fašist, djeluje kao fašist, izgleda kao fašist, ali iz nekog razloga Europljanima, pa među njima ni Hrvatima, hrvatskim političarima, diplomatima, novinarima nije to dovoljan razlog da zaključe da Giorgia Meloni jest fašistkinja. Već kao tinejdžerica javno je slavila Benita Mussolinija ("sve što je radio, radio je za Italiju"), i nikad ga se nije odrekla, postala je aktivistica i jedna od čelnica stranke koja je baštinila Duceove tradicije, imenovala je ulice Giorgiju Almiranteu, Duceovom ministru u onoj kvislinškoj paradržavici osnovanoj rujna 1943. u gradiću Salò u Lombardiji, karijernom antisemitu i rasistu, uredniku časopisa La difesa della razza, te kao uzgred i osnivaču njezine prve stranke. Da ne bismo slučajno pomislili da je Giorgia Meloni u međuvremenu doživljenja preobražaj i prosvjetljenje, ili da su to zablude i fantazme jedne mladosti, valja spomenuti da je sredinom 2020. za Almirantea govorila da je bio "veliki političar", "domoljub", "mučenik". To je vrijeme kada Almiranteova posljednja i njezina prva stranka MSI odavno više nije postojala…
Nije problem u građanima koji su u tolikom uznemirujućem broju glasali za fašiste, problem je u nečemu drugom: hoće li ti fašisti od njih načiniti narodne mase po mjeri fašizma, ili će građani na osnovu onoga što ovi rade ili govore shvatiti da su na vlast doveli fašiste, te će ih prvom sljedećom prilikom za dobro većine i manjine srušiti s vlasti. Govorim o Italiji i Giorgiji Meloni, naravno.
Otvori KEKS Pay
