Naslovnica Vijesti Hrvatska

Pater Cvek: Bolest je tu, snage je manje, no ne predajem se

Skromni, ponizni i uvijek spremni pomoći potrebitima - to su naši svećenici koji žive poput Svetog Oca
30. ožujka 2013. u 11:47 0 komentara 1292 prikaza
'25.03.2013., Zagreb - Pater Antun Cvek, osnivac je katolicke udruge Kap dobrote. Photo: Borna Filic/PIXSELL'
Foto: 'Borna Filic/PIXSELL'

Isusovac. Jednostavan, ponizan, skroman, blag, brižan, utješan, milosrdan, suosjećajan... Zaštitnik je siromašnih i napuštenih.

Ne, ne radi se o novom papi Franji, već o našem svećeniku, velikom i dragom čovjeku, dobrom duhu Zagreba – pateru Antunu Cveku. Znanom i po tome što je prije 23 godine osnovao udrugu Kap dobrote koja se brine o starim, nemoćnim i napuštenim ljudima na području Zagreba.

– Evo, prije mjesec dana ušao sam u 80. godinu. Jest, noge mi malo popuštaju. Teže mi je sad posjetiti jednog čovjeka nego prije njih deset. Bolest je tu, snage je manje, no dok god mogu i koliko god mogu – ne dam se, ne predajem se – uz blagi osmijeh govori nam pater Cvek, kojega mnogi smatraju jednim od najčestitijih ljudi hrvatske današnjice. I premda se o tom simbolu istinske vjere i ljudskosti gotovo sve zna, s njim smo i opet poželjeli razgovarati kako bismo se ponovno podsjetili, opomenuli ili tek još jednom potvrdili i uvjerili da nema veće životne vrijednosti od dobrote.

Kako nas upravo na to svakodnevno potiče i novi papa, tako je i razgovor odmah krenuo osvrtom na čovjeka koji je u samo nekoliko dana postao planetarno poznat, a pritom i omiljen.

– Nov je papa zaista izabrao pravo ime - Franjo. Jer, Franjo je Asiški bio ponizan i brinuo se za malog čovjeka, a program koji je nametnuo i počeo provoditi novi papa duhovni je i socijalni program potreban upravo u ovom današnjem vremenu kada je malom, siromašnom čovjeku potrebna zaštita i pravda. To što se papa zalaže za siromašnu Crkvu siromašnih iznimno je značajan potez jer se danas cijeli svijet nalazi u pandžama kapitalizma i masa siromašnih iz tih se pandža sama ne može izbaviti. I zato je potrebna neka viša sila da na to utječe i pomogne onima slabijima. Očekujem, zapravo siguran sam da će Franjo napraviti istinski zaokret te će Crkvu približiti malom čovjeku. Nadam se da će ljudi opet steći veće povjerenje u Crkvu jer ona do sada nije bila blizu malom čovjeku u tolikoj mjeri koliko je to bilo potrebno – smireno, polako i promišljeno kazuje pater Cvek ne zaboravljajući što je prethodilo izboru novog pape. – Ništa se ne događa slučajno – objašnjava – sve je stvar providnosti, a providnost je htjela da papa Benedikt XVI. odstupi te da na njegovo mjesto dođe novi papa koji će u vođenju Crkve sigurno otići nekoliko koraka dalje.

A svaki dan, već desetljećima, mnogi koraci nose i patera Cveka u obilaske onih koji su ostali sami. Stari i sami. Istina, činio je to prije i na svom već čuvenom biciklu, no godine čine svoje. Prestao ga je voziti, kaže naš sugovornik, jer nema više one prijašnje potrebne sigurnosti, čime izbjegava i razne opasnosti koje bi mu se u vožnji mogle dogoditi. Stoga sad koristi gradski prijevoz ili ga, ako mora ići u nešto udaljenija mjesta, odveze vozač jer Kap dobrote ima svoje vozilo.

No, bilo da lijeva kiša, prži sunce, steže zima i pršti snijeg ili pak pritišće južina, bilo da je ponedjeljak, srijeda ili pak nedjelja, pater Cvek ne preskače svoje dnevne posjete onima koji ga željno iščekuju. U prosjeku, svakoga dana obiđe dvoje ljudi i podari im ono što im zapravo najviše treba – razgovor. Ostane uz njih oko sat vremena, sasluša ih, utješi, kaže im lijepu okrepljujući riječ.

– Čovjeku je uvijek najpotrebniji – čovjek. Možete mu dati štošta materijalnog, no čovjek najviše želi da se njemu osobno posveti pažnja, da ga se sasluša. A ljude s kojima provodim vrijeme najviše ljuti nepravda, najviše ih muče materijalni problemi i najviše se boje samoće.

Sve su to stariji ljudi su gradili i radili ovo što je sada uništeno, i to njih i mene najviše boli. I ljutiti su na one koji su skrivili ovo u čemu se sad nalazimo. A od početka se krenulo krivim putom. Govorim o privatizaciji, kada je zbog nepravednih zakona otuđena imovina koja je nekada svima pripadala. To je veliki grijeh. Znate, stanje je sve teže. I prije osnivanja Kapi dobrote, u bivšem sistemu, posjećivao sam ljude i tada je bilo teško. Za vrijeme rata bilo je još teže, štoviše kritično, a sada je stanje dramatično. Zato što je sve veći raskorak između bogatih i siromašnih pa se nalazimo u moru potreba. I 70-ak aktivnih volontera Kapi dobrote mjesečno onima koji su stari, siromašni, nemoćni i koji nemaju nikoga niti se mogu brinuti o sebi, podijeli više od stotinu paketa od kojih svaki vrijedi 200-tinjak kuna – kaže pater Cvek kojemu je zbog svega što čini Centar za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine zagrebačkog Medicinskog fakulteta neki dan uručio godišnju nagradu “Čini dobro – osjećaj se dobro”.

Na upit, pak, tko se brine o njemu, pater iskreno uzvraća da se u Domu za starije svećenike na Fratrovcu o njemu brinu drugi pa zafrkantski dodaje: “Ne mogu propasti i da hoću.”

I za kraj razgovora, prije nego što je i toga hladnog dana otišao obići nekolicinu nemoćnih i usamljenih, pater Cvek uputio je svima svoju uskrsnu poruku i molbu:

– Imajte suosjećanja jedni prema drugima, zdravi prema bolesnima, mladi prema starima i bogati prema siromašnima.

Elipso

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.