Kada je iranski dužnosnik ovog tjedna iznio popis zahtjeva za okončanje rata koji su, prema njegovim riječima, pokrenule Sjedinjene Američke Države i Izrael, dodao je i stavku koja se ranije nije nalazila na popisu Teherana: priznanje iranskog suvereniteta nad Hormuškim tjesnacem. Taj uski morski prolaz, kroz koji inače prolazi oko petine svjetske nafte i ukapljenog prirodnog plina (LNG), pokazao se kao najmoćnije oružje Islamske Republike. Iran ga sada pokušava pretvoriti i u izvor potencijalno milijardi dolara godišnjeg prihoda, ali i u sredstvo pritiska na globalno gospodarstvo. Iran je već dugo prijetio zatvaranjem tjesnaca u slučaju napada, no malo je tko očekivao da će to zaista učiniti – ili da će učinak biti toliko snažan u ometanju svjetske trgovine. Razmjeri posljedica očito su povećali ambicije Teherana, a novi zahtjevi upućuju na to da želi tu polugu pretvoriti u trajnu prednost. Promet kroz ovaj ključni prolaz gotovo je stao zbog iranskih napada, što je izazvalo potrese na globalnim energetskim tržištima i natjeralo zemlje daleko izvan Perzijskog zaljeva da poduzmu hitne mjere kako bi osigurale opskrbu gorivom.
„Iran je donekle iznenađen koliko je njegova strategija (u Hormuzu) bila uspješna – koliko je jeftino i relativno lako držati globalno gospodarstvo u šahu“, rekla je Dina Esfandiary, voditeljica za Bliski istok u Bloomberg Economicsu. „Jedna od lekcija rata jest da je Iran otkrio ovu novu polugu i vjerojatno će je ponovno koristiti u budućnosti. A monetizacija je dio tog otkrića.“ Washington je itekako svjestan tog rizika. Američki državni tajnik Marco Rubio upozorio je u petak da će jedan od neposrednih izazova nakon rata biti pokušaji Teherana da uvede sustav naplate prolaska kroz Hormuški tjesnac.
„To nije samo nezakonito, nego i neprihvatljivo i opasno za svijet, i važno je da svijet ima plan kako se tome suprotstaviti“, rekao je Rubio nakon sastanka skupine G7 u Francuskoj. Ministri vanjskih poslova naglasili su „apsolutnu nužnost“ obnove „sigurne i besplatne slobode plovidbe“. Ukazujući na sve veći strateški značaj tjesnaca, Mojtaba Hamenei u svom prvom navodnom obraćanju kao novi vrhovni vođa Irana izjavio je da se prednost blokade tog prolaza „mora nastaviti koristiti“.
U ranijim pregovorima sa SAD-om Iran je tražio ublažavanje sankcija i priznanje prava na mirnodopski nuklearni program, ali ne i kontrolu nad Hormuškim tjesnacem. Sada signalizira da bi tu polugu mogao formalizirati. Iranski zastupnici razmatraju zakon prema kojem bi države koje koriste tjesnac morale plaćati naknade, dok je savjetnik vrhovnog vođe govorio o „novom režimu za Hormuški tjesnac“ nakon rata. Takav sustav omogućio bi Teheranu uvođenje pomorskih ograničenja protivnika i povezivanje pristupa jednom od najvažnijih svjetskih plovnih putova s vlastitim geopolitičkim sporovima. „Uvođenje tranzitnih naknada krši pravila tranzitnog prolaza“, rekao je James Kraska, profesor međunarodnog pomorskog prava na američkom Pomorskom ratnom koledžu. Prema njegovim riječima, međunarodno pravo ne daje pravnu osnovu obalnoj državi da naplaćuje prolaz kroz međunarodni tjesnac poput Hormuza , piše u svojoj analizi CNN.
„Hormuški tjesnac je međunarodni plovni put s preklapajućim teritorijalnim vodama Irana i Omana… U tim vodama vrijede iranski i omanski zakoni“, rekao je. „No, budući da je riječ o međunarodnom tjesnacu, vrijedi pravo tranzitnog prolaza za sve države, što omogućuje neometano kretanje brodova, prelete i podvodni prolaz.“ Ta pravila definirana su Konvencijom UN-a o pravu mora (UNCLOS). Iako ni Iran ni SAD nisu potpisnici, mnogi njezini principi smatraju se dijelom običajnog međunarodnog prava. Ipak, Iran bi mogao pokušati iskoristiti činjenicu da nije član kako bi ojačao svoje argumente. Malo je presedana da neka država uspješno naplaćuje prolaz kroz međunarodni tjesnac. U 19. stoljeću Danska je naplaćivala prolaz kroz danske tjesnace, ali je nakon pritisaka drugih država 1857. pristala ukinuti te naknade Kopenhaškom konvencijom.
Konkurencija Sueskom kanalu
Unatoč tome, Iran već razmatra kako bi takav sustav mogao izgledati i koliko bi mogao biti isplativ. Stručnjaci sumnjaju da bi naplata dobila međunarodno priznanje, no ako bi uspjela, prihodi bi mogli biti usporedivi s onima koje Egipat ostvaruje od Sueskog kanala. Kroz Hormuški tjesnac inače dnevno prolazi oko 20 milijuna barela nafte i naftnih derivata, što odgovara otprilike deset velikih tankera. Uz naknadu od dva milijuna dolara po tankeru, to bi značilo oko 20 milijuna dolara dnevno, odnosno oko 600 milijuna mjesečno samo od nafte. Ako se uključi i LNG, iznos bi mogao prijeći 800 milijuna dolara mjesečno, što je oko 15 do 20 posto iranskih mjesečnih prihoda od izvoza nafte u 2024. godini. Za usporedbu, Egipat u prosječnoj godini od Sueskog kanala zarađuje između 700 i 800 milijuna dolara mjesečno, iako su prihodi nedavno pali zbog poremećaja u Crvenom moru.
Monetizacija Hormuza također je potaknuta ekonomskim pritiscima. Prema Esfandiary, Iran naplatu prolaza vidi kao način da nadoknadi gubitke uzrokovane sankcijama – relativno jednostavan i jeftin način kompenzacije ograničenog pristupa globalnim tržištima. Iran je jedna od najteže sankcioniranih država na svijetu, odmah iza Rusije. Iran opetovano tvrdi da je tjesnac otvoren – ali ne bezuvjetno. Dužnosnici navode da „neprijateljski neutralni“ brodovi mogu prolaziti uz koordinaciju s iranskim vlastima. Takav stav Ministarstvo vanjskih poslova prenijelo je i Vijeću sigurnosti UN-a te Međunarodnoj pomorskoj organizaciji.
Istodobno, čini se da Teheran već testira kako bi kontrolirani sustav prolaza funkcionirao u praksi. Podaci o kretanju brodova pokazuju da neki tankeri plove bliže iranskoj obali, a postoje izvješća da su pojedini operateri platili za siguran prolaz. Nitko to zasad nije javno potvrdio, a detalji su nejasni. Ipak, prema podacima Lloyd’s Lista, više od 20 brodova već je koristilo novi koridor kroz tjesnac, a najmanje dva su, navodno, platila – jedan oko dva milijuna dolara.
Iranska Revolucionarna garda uvela je i sustav registracije za odobrene brodove, dok neke države izravno pregovaraju s Teheranom kako bi osigurale prolaz svojim tankerima. „To se već događa, i vjerojatno će se događati češće ako ne dođe do napretka u pregovorima“, rekao je Richard Meade iz Lloyd’s Lista. „Trenutno je brodarska industrija praktički paralizirana.“
Hahahaha. Jel može urnebesnije? Ekipica koja je uspješno uništila međunarodni poredak se sad poziva na zakonitost i predbacuje Iranu da postupa nezakonito. Još će tražiti pomoć u UN-u koji zahvaljujući njima postoji još samo na papiru. Gdje bi iranu ovo palo na pamet za vrijeme Bidena, zaboga miloga. To je bio državnik, ovo sad više nije ni hrpa razbojnika, već više sliče imbecilima.