Snježana je kroz suze javila: "Preminuo je Zdravko" I nisam bio siguran čujem li na kraju rečenice upitnik ili neki drugi znak. Stoga sam odlučio rečenicu ostaviti nedovršenu, u emocionalnoj interpunkcijskoj nedoumici, kolegicama lektoricama, tim čudotvorkama koje u tekstovima osjete i namjeru autora pa je pravopisno prilagode trenutku. Da, Zdravko je preminuo, kolega i vršnjak, dugogodišnji novinar i urednik u karlovačkom dopisništvu Večernjeg lista, jedan od onih čiji tihi odlazak zbuni nepromjenjivošću jer nekako očekuješ da će, ne samo zbog godina starosti nego i zbog onoga kakvim ga se sjećaš, biti ovdje kao nešto samo po sebi razumljivo. Ali život nije zdravo za gotovo. Tek prolaznima neprolaznost može izgledati infantilno nedodirljiva, dok ne razmišljaju o njoj i dane koji se naizgled nižu ne doživljavaju kao neizvjesnost potencijalnog kraja.
Istovremeno biti čovjek i institucija mogu oni koji u poslu vide svoj poziv. Danas se nema vremena za to.
Otvori KEKS Pay
