Ogromna vijest stigla je ovog vikenda iz Cannesa, u kojem je naš Nebojša Slijepčević osvojio prvu Zlatnu palmu u hrvatskoj povijesti. Zlatna palma najveće je priznanje u svijetu nezavisnog filma, festivalski ekvivalent Oscaru, osvajanju nogometnog prvenstva ili pobjedi na Eurosongu. No dok se za sportske i estradne uspjehe cijela nacija diže na noge, ljudi su toliko otuđeni od hrvatskog filma i kulture da ponekad propuštaju prepoznati važnost inozemnih uspjeha naših filmaša.
Što se Cannesa tiče, od osamostaljenja Hrvatske samo su dva autora konkurirala za Zlatnu palmu: Gorana Odvorčić s filmom "Ciao mama" 2009. godine i Nebojša Slijepčević sada s pobjedničkim filmom "Čovjek koji nije mogao šutjeti".
"Sačuvaj me bože hrvatske kulture...." Reče netko jednom. U zemlji sporta i razonode kultura jednostavno nikome i ne treba. Hrpa sjajnih pisaca, slikar, kipara, arhitekata jednostavno za našu javnost ne postoji i nepotrebni su suvišak. Edukacija, mediji ne čine dovoljnoo na afirmaciji kulture kao nasušne potrebe bez koje čovjek i nacija ne postoje. Zato imamo kojekakve Prijovićke i Šupute koje stvaraju privid kulturnog društva.