Kineska vojna modernizacija, posebno njezinih zračnih snaga (PLAAF), odvija se brzinom koja zapanjuje svjetske analitičare. Krunski dragulj te transformacije je Chengdu J-20 "Moćni zmaj", jedan od rijetkih operativnih borbenih zrakoplova pete generacije na svijetu. Od svog službenog uvođenja u službu u ožujku 2017. godine, J-20 je postao simbol kineskih tehnoloških ambicija i ključni alat za projekciju moći u azijsko-pacifičkoj regiji i šire. S flotom koja je, prema procjenama, već premašila 300 jedinica i nastavlja rasti, J-20 nije samo tehnološki demonstrator, već stvarna snaga koja potvrđuje status Kine kao globalne vojne sile. Njegova pojava na nebu označava novu eru za kineske vojne sposobnosti i tehnološki doseg.
Glavna prednost J-20 leži u njegovim naprednim stealth, odnosno "nevidljivim" karakteristikama. Dizajn zrakoplova s dugim i stopljenim trupom, oštrim linijama i posebnim premazima koji upijaju radarske valove (RAM) drastično smanjuje njegov radarski odraz. Tome doprinose i skriveni usisnici zraka (DSI) koji maskiraju lopatice motora, jednu od najvećih reflektirajućih površina na lovcu. Osim radarske nevidljivosti, inženjeri su radili i na smanjenju infracrvenog (IR) otiska kako bi ga teže detektirali toplinski senzori. Naoružanje nosi u unutrašnjim spremnicima kako ne bi narušio svoj stealth profil, a arsenal uključuje napredne rakete zrak-zrak dugog dometa poput PL-15, s procijenjenim dometom od preko 200 kilometara. Najnovije inačice razvijaju se i za upravljanje borbenim bespilotnim letjelicama u formaciji "vjernog pratioca", što bi pilotu J-20 omogućilo da koordinira napade i izviđanje bez izlaganja riziku.
Unatoč impresivnim sposobnostima, J-20 se suočava sa značajnim izazovima i slabostima. Razvoj i proizvodnja ovakvog zrakoplova iznimno su skupi, a procjene govore o troškovima istraživanja koji premašuju nekoliko milijardi eura, dok cijena po zrakoplovu iznosi preko 100 milijuna eura. Najveća tehnološka prepreka godinama je bio razvoj vlastitog motora. Prve serije J-20 oslanjale su se na ruske motore AL-31, no Kina je uložila goleme napore u razvoj domaćeg motora WS-15, koji bi trebao omogućiti tzv. superkrstarenje (nadzvučni let bez upotrebe naknadnog izgaranja) i značajno poboljšati letne karakteristike. Nakon brojnih odgoda, čini se da je WS-15 napokon spreman za masovnu proizvodnju, što će značajno unaprijediti performanse zrakoplova. Uz to, neki analitičari tvrde da prednja kanard krilca, iako poboljšavaju manevarske sposobnosti, kompromitiraju njegovu radarsku nevidljivost iz određenih kutova.
Iako J-20 privlači najviše pažnje, okosnicu kineskih zračnih snaga čine i drugi moćni zrakoplovi. Najubojitiji među njima vjerojatno je Shenyang J-16, moćni višenamjenski udarni lovac. Njegova najveća prednost nije nevidljivost, već golema nosivost naoružanja i napredni senzori, što ga čini iznimno opasnom platformom za napade na ciljeve na zemlji i moru, ali i za zračnu borbu. S druge strane, Chengdu J-10 je svestran i pouzdan višenamjenski lovac, proizveden u velikom broju, koji predstavlja radnog konja kineskog zrakoplovstva. Iako tehnološki inferioran J-20, J-10 je cjenovno pristupačniji i dokazan u različitim ulogama, a izvozi se i u druge zemlje poput Pakistana.
Snaga kineskog zrakoplovstva ne leži samo u pojedinačnim zrakoplovima, već u njihovoj planiranoj sinergiji na bojnom polju. Svaki od ključnih lovaca ima specifičnu ulogu u složenom sustavu zračnog ratovanja. J-20 je zamišljen kao stealth lovac koji prvi ulazi u branjeni zračni prostor s ciljem neutralizacije ključnih prijetnji poput neprijateljskih zapovjednih centara, radarskih postaja i aviona za rano upozoravanje. Njegova nevidljivost i rakete dugog dometa omogućuju mu da "očisti put" za ostatak snaga. Jednom kada J-20 otvori koridor, na scenu stupa J-16, "teškaš" zračnih snaga. Sposoban ponijeti ogroman teret precizno navođenog oružja, J-16 je platforma za uništavanje ciljeva visoke vrijednosti na tlu i moru. U međuvremenu, brojni i agilni lovci J-10 preuzimaju ulogu zračne zaštite, osiguravajući nebo od neprijateljskih lovaca i pružajući podršku udarnim misijama J-16. Takva podjela uloga stvara višeslojnu i fleksibilnu zračnu silu.
U modernom ratovanju tehnologija nije jedini faktor. Kina ima ključnu prednost u svojoj masivnoj industrijskoj moći koja joj omogućuje brzu proizvodnju i stvaranje goleme flote modernih zrakoplova. Međutim, jedan od izazova za kineske zračne snage jest stjecanje borbenog iskustva. Kineski piloti u prosjeku godišnje provedu između 100 i 120 sati u zraku, a PLAAF ulaže velike napore u povećanje broja sati naleta i realističnost svojih vojnih vježbi. Nedostatak iskustva u stvarnim borbenim operacijama Kina nastoji nadoknaditi organiziranjem sve složenijih i masovnijih vojnih vježbi, koje simuliraju realistične scenarije sukoba.
A sve to im je omogućila zapadnjačka pohlepa.