Subota 15. siječnja
NIJEMCI SU GOVORILI DA PRETJERUJEMO U ZAHVALNOSTI
Danas se obilježava dan europskog priznanja Hrvatske. Dok nas 1991. godine kao državu još nitko nije priznao, a dugo se činilo da je nitko i ne želi, u Globusu sam se u jednom tekstu upitao zašto nas ne prizna barem Vatikan i tako nam se oduži za višestoljetnu vjernost. Pokojni Živko Kustić u istom mi je listu odgovorio da Vatikan to inače čini legalistički, to jest priznat će nas kad to učini većina, na kraju. Međutim, Sveta je Stolica "iznevjerila" taj običaj i priznala nas među prvima. Dok je još bila na vrhuncu silna zahvalnost Njemačkoj što nas je priznala među prvima, već u prosincu 1991., kancelar Helmut Kohl izjavio je da u toj zahvalnosti ne treba pretjerivati, jer je i Njemačka podupirala Jugoslaviju sve dok je bilo imalo izgleda da će opstati. Mnogi su se zanosili vjerom da će nas kao staru kršćansku naciju većina rado prihvatiti, ali za Titovom se Jugoslavijom, bez obzira na to što je riječ o komunističkoj, nedemokratskoj, ateističkoj vlasti, žali i danas. Navodno je nekome tko ga je napao što podržava Tita i Jugoslaviju, a zna o kakvom je totalitarizmu riječ, Churchill uzvratio: "Hoćeš li ti tamo živjeti!?" I danas plaćamo cijenu te čerčilovske "logike".
Nedjelja 16. siječnja
SVE NAS JE MANJE ZATO ŠTO NISMO NIGERIJA
Svi govore i pišu – to je katastrofa, u Hrvatskoj nas ima samo 3,888.529, u posljednjih deset godina izgubili smo 400.000 stanovnika! Bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović priznaje: "Mi smo krivi za demografski slom." No ta krivnja je složena. I zacijelo joj je uzrok i u nesklonosti nekih europskih moćnika hrvatskoj državi, koji su nam "poručili" – dobro, imat ćete državu kad je toliko želite, ali neće biti vaša. Možda smo kao jedna od najkatoličkijih zemalja u Europi osuđeni na nestanak. Kao da je iz središta moći diktiran izbor premijera posije Tuđmana – Račana, Sanadera, Milanovića, Plenkovića. Svi su se kleli u europsku Hrvatsku dok je Europa budzašto kupovala naša nacionalna bogatstva i pretvarala nas u koloniju, a predsjednike Vlade u bruxelleske namjesnike. Političari su godinama mahali ulaskom u Europsku uniju koja je " naša jedina budućnost", no otkako smo ušli u EU, Hrvatska gubi stanovništvo više nego prije. Demograf Stjepan Šterc kaže da je demografska katastrofa zastrašujuća, ali zastrašujuć je i izostanak reakcija na porazne podatke popisa i svijesti o toj tragediji. No Plenković ima objašnjenje – sve nas je manje zato što smo sve razvijeniji, što nismo Nigerija.
VIDEO Prvi rezultati popisa: RH ima 3,888.529 stanovnika, to je čak 396.360 manje od 2011.!
Ponedjeljak 17. siječnja
SIROTI ĐOKOVIĆ – U AUSTRALIJI JE IZGUBIO MILIJUNE DOLARA
"Ne zanimaju me Đoković ni Beograd ni Srbija", piše jedan čitatelj ispod teksta u hrvatskim novinama poslije tenisačeve deportacije iz Australije. Složio bih se s njim nakon nezapamćenog neukusa u izjavama Đokovićeva oca i drugih članova obitelji, pljuvanja po Australiji i australskim vlastima u srpskim medijima, gomile paranoičnih tekstova i izjava o Srbima koje progone po svijetu i odbijanja svake Đokovićeve krivice. Osim toga, tolike suze prolivene zbog nevolja koje je siroti tenisač imao u Melbourneu lako se obrišu kad se pročita koliko je desetaka milijuna eura patnik težak i koliko bi mogao izgubiti od sponzora ne bude li više nastupao. Zapravo, da nije zaradio toliko bogatstvo od tenisa, da je, na primjer, deseterostruki svjetski prvak u tekvondou, za njegovo gostovanje i sukobe u Australiji nitko ne bi čuo. Jedina opipljiva posljedica Đokovićeva izostanka s Australian Opena jest mogući gubitak još nekoliko milijuna dolara koje bi dobio da je postao pobjednik. Stoga se ne treba priklanjati ni njemu ni Australiji, bio je to okršaj umišljenog grabežljivca i kaotične vlasti velike države, kojoj je trebala cijela vječnost da obrani svoju čast umjesto da problem riješi za dan, najviše dva.
Utorak 18. siječnja
SRBI KRADU HRVATSKU KNJIŽEVNOST – VIJEST STARA STOTINE GODINA
Još jedan šok za Hrvate. Nina Obuljen Koržinek kaže: "Neka Srbija ne poseže za hrvatskim teritorijem i kulturnom baštinom." Mediji pišu kako je srpski Zakon o kulturnom nasljeđu koji svojata dubrovačku književnost tvrdeći da ona jednako "pripada i srpskoj i hrvatskoj kulturi" za hrvatsku ministricu kulture skandalozan. Da se mene pita, ni jednom se riječju ne bi trebalo osvrnuti na taj zakon, jer nam je zanimljiv koliko i odvoz smeća u Beogradu. Srbima nije ni prvi ni zadnji put da svojataju hrvatske vrijednosti (svojataju i od drugih naroda), njima je krađa, kako bi mogao reći Dobrica Ćosić, u genima. I zašto bi nas oni uopće zanimali? Njihova današnja službena politika, institucije, intelektualci i mnogi građani imaju isti odnos prema Hrvatskoj kao i u Miloševićevo vrijeme, na takve Srbe u susjedstvu mi smo osuđeni, samo im treba dati do znanja ono što već znaju – da bi, ugroze li nas, opet dobili po gubici. Samo taj jezik oni razumiju.
Srijeda 19. siječnja
PLENKOVIĆ PROSIPA ZLATO, A NITKO DA SE SAGNE I UZME GA
Požalio se premijer Andrej Plenković: "Već dva dana ignorira se moj intervju na televiziji. To je najbizarnija stvar, nije normalno... Nije izazvao pozornost kakvoj sam se nadao." Nisu njegove riječi kamenje po putu nego zlato, ali, eto, malo tko se saginje da ga uzme. Neka sram bude hrvatske medije i javnost! Istina, ima zlobnika koji će reći da je svojim frazetinama, obmanama i samohvalom dosadio Bogu i čovjeku. Posebno se proslavio ovih dana kad je katastrofalne rezultate popisa stanovništva proglasio gotovo nacionalnim uspjehom. A pogotovo je, kaže, pozitivno iseljavanje nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, kojim smo se usrećili, stigla je "jedna od temeljnih sloboda EU – sloboda kretanja radnika", to jest kretanja Hrvata prema nestanku. "Prije 2013. godine", kaže kritički o bivšim vremenima, "vi ste mogli otići u neku zemlju EU jedino uz ispunjenje jednog od dva kriterija – ili da ste negdje dobili radnu dozvolu ili da ste ulazili u nekakve kvote." Koji još narod u Europi i svijetu ima takvu sreću da mu predsjednik Vlade nacionalnu tragediju predstavlja kao trijumf, a onda mediji ignoriraju tu nezapamćenu sposobnost. Veliki državnik, nezahvalna država!
Četvrtak 20. siječnja
JEST DA JE BIO PRIJESTUP, ALI NEŠTO JE OTKRIVENO
Umrla je Ankica Lepej, zviždačica koja se i danas slavi kao velika heroina, pogotovo među ljevičarima, jer je 1998. godine otkrila da Ankica Tuđman, supruga prvog hrvatskog predsjednika, na računima u Zagrebačkoj banci ima 210 tisuća maraka i petnaest tisuća dolara, koje Tuđman nije prijavio u imovinskoj kartici. Sada se tvrdi da je to u to doba bio "ogroman novac", što je neistina, vrijedio je nešto više nego danas. Naravno, veliki je Tuđmanov propust što taj novac nije upisao u imovinskoj kartici, ali on je, godinama prozivan i blaćen, platio cijenu toga propusta. No zanemareno je tada, kao i danas, kako je otkriven taj novac. Pokoj duši Ankici Lepej, ali njezin je čin bio protuzakonit, to je bila kažnjiva provala u tuđu privatnost, zbog čega je u banci dobila otkaz, a imala je i drugih velikih nevolja u životu. Ako joj se taj prijestup može upisati u zasluge jer je objavljena za Tuđmanove neugodna istina o njihovu neprijavljenu novcu koja je odjeknula u javnosti, treba reći da se, otkako je osnovao HDZ, koristila svaka prilika da Tuđman bude kompromitiran. Pa je otkriće A. Lepej bilo samo dobrodošlo u nizu tih činjenica i laži, što također baca sjenu na njezin postupak, makar ne bio zlonamjeran.
Petak 21. siječnja
MILANOVIĆ SVOJ POSAO SHVAĆA KAO TEKMU MALOG NOGOMETA
Prije šest, sedam godina, dok se slikao s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović i društvom na dodjeli odlikovanja Hrvatskog helsinškog odbora, Ivanu Zvonimiru Čičku – spale su hlače. Ljudi su se smijali, no Čičak je imao objašnjenje – zbog teške bolesti ne smije vezati remen pa mu se, eto, dogodilo, ali bolesnu se čovjeku ne treba smijati. A sada su se smijali pa i zgražali ljudi zbog novih scena iz ceremonijalnog života poznatih. Vidjeli su kako predsjednik države Zoran Milanović na dodjeli odlikovanja nadbiskupu Vinku Puljiću na spremištu za pimpek zatvara prorez, odnosno šlic, a sekundu poslije čini drugi historijski potez (i to baš potez!) – briše nos rukom.
Prije nekoliko dana naši su mediji objavili priznanje jedne djevojke (zaboravio sam iz koje zemlje) – zaspala je pred momkom i u snu ispustila tako zvučan vjetar da se probudila. Momak je nikad više nije htio vidjeti, premda za svoj mirisni čin nije bila kriva, u snu se nije mogla suzdržati. Ali Zoran Milanović mogao se suzdržati ili imati zakopčane hlače i rupčić u džepu. Svojim ponašanjem barem pokazuje, po tko zna koji put, da mu je posao predsjednika države kao igranje u tekmi malog nogometa.
VIDEO Hit izjave predsjednika Milanovića: "Macron je garant došao s termosicom kod mene... ", "Ja ne mogu ići kao Česi na luftmadracu, kao prije 30 godina!"
Kameleon. Treba i on od nečega živjeti.