Šokantna javna ponuda predsjednice HNS-a dr. Vesne Pusić i
Radimira Čačića upućena vodstvu SDP-a i medijima da ta najpopularnija
(!) oporbena stranaka prihvati Čačića kao vlastitog (zajedničkog)
kandidata za predsjednika Vlade RH prvi je pokušaj
“neprijateljskog preuzimanja” u hrvatskoj politici!
Pojam neprijateljskog preuzimanja dobro je poznat u poslovnom svijetu.
Njime se označavaju strategija preuzimanja vlasništva
(većinskog dioničkog paketa) protiv volje uprave ili vodstva kompanije
koju se kani preuzeti.
A da je u konkretnom slučaja doista riječ o pokušaju
neprijateljskog preuzimanja, potvrđuju javne izjave Željke Antunović
kako ta stranka uopće ne razmišlja o “podjeli
fotelja”, već o boljem životu građana.
Politička stranka (HNS) koja, prema rezultatima ozbiljnih anketiranja
javnog mišljenja dobiva maksimalno 8-10 posto glasova i koja
zna da nakon izbora nikako neće biti među trima najsnažnijim saborskim
strankama (po broju zastupnika), a koja jednostavno kipti od
beskrupulozne ambicije da pod svaku cijenu izbori dva ključna položaja
u budućoj vladi (mjesto predsjednika koje je namijenila Čačiću i
ministrice vanjskih poslova koje je priraslo srdašcu Vesne
Pusić) izabrala je krajnje rizičnu, gotovo samoubilačku strategiju.
Naime, odavno je poznat javno iskazani prezir Radimira Čačića prema
parlamentarizmu (zastupnike je u više navrata javno nazvao
skupinom neznalica, neradnika i bezveznjaka). Sada on i Pusićka
– u situaciji kad je cijela politička javnost na strani borbe
Ivice Račana za život i zdravlje – žele pokopati ne samo
njegovo pravo i realnu mogućnost povratka na političku scenu, pa i
njegove premijerske ambicije, nego i njegovu volju za zdravljem i
životom! Taj tip političkog nemorala u teoriji vodstva naziva se
“moralnom ludilom” (moral insanity).
Budući da nije na meni da dijelim javne savjete vodstvu SDP-a o tome
kako se može obraniti od niza pokušaja neprijateljskog
preuzimanja Čačića i Pusićeve, ostaje mi da mom čitatelju priopćim kako
se od takvih pokušaja brani poslovni svijet.
Vodstvo kompanije koju netko mimo njegove volje želi preuzeti u tom
slučaju uzima – otrovnu pilulu (engleski: poison pill). To
znači da vodstvo kompanije pronalazi neku toliko gorku pilulu za
neprijateljskog preuzimača da je on, ma koliko bio “spreman
na sve”, ne može progutati.
Bilo bi, dakle, dobro – za hrvatsku demokraciju i za zdravi
razum nacije – da vodstvo SDP-a javno poruči Pusićki i Čačiću
kako je HNS za tu stranku poželjan koalicijski partner, ali bez ljudi
koji živog čovjeka javno pokapaju i koji od 8-10 posto glasova pod
svaku cijenu žele dobiti “većinski politički paket”.
GOST SURADNIK
