Jedan ministar našao se u fokusu javnosti zbog informacije da je godinama primao stotine tisuća eura dobiti jedne domaće tvrtke čiji je suvlasnik i koja četvrtinu svojih prihoda ima od poslovanja s državom. Ministar u ovom sukobu interesa ne vidi ništa problematično. Teško se oteti dojmu da korumpirani ministri u RH nisu izuzetak, nego pravilo. I da stvar bude još zanimljivija: svi oni ministri koji su bili prisiljeni odstupiti zbog korupcije predstavljali su se kao praktični vjernici koji navodno žive svoju vjeru. No činjenica je da praktičan vjernik nije i ne može biti korumpiran. Riječ je o pseudovjernicima koji su postali katolici odgojem, tradicijom i koji religiju razumijevaju kao samo način izražavanja svog osobnog i nacionalnog identiteta i kao mutno sredstvo identifikacije.
Fascinantno je kako takvi pojedinci (HDZ, SDP, sve je to isto...), kad nešto muljaju ili sakrivaju, kako se ponašaju kao osnovnoškolci - te nisam se sjetio, te previdio sam, te učio sam, te ... Kakve muškarčine. Umjesto da se isprsii i kaže: "Ja sam Baja i jesam... I što onda"? Sve nešto nisam znao, nisam htio. I što reći? Realnost.