Senzacionalan uspjeh srebrnih rukometaša s pravom je izazvao euforiju hrvatske javnosti, prikovali su Sigurdssonovi dečki cijelu naciju uz televizore. Duvnjak, Martinović, Srna i ekipa vratili su naš rukomet u sam svjetski vrh i pritom su nam još pokazali kako se srčano igra za Hrvatsku. Igrali su s rupturama mišića, sa slomljenim šakama, pili brufene i stiskali zube, sve za uspjeh hrvatske rukometne reprezentacije. Nažalost, čak ni u slavlju zbog osvojenog srebra nisu izostali oni koji su na našim rukometašima pokušali osvojiti jeftine političke bodove. Jer, takvima je odjednom silan problem postalo to što naši rukometaši slušaju domoljubne pjesme, što su poželjeli da ih na Trgu bana Jelačića pjesmom dočeka njihov omiljeni izvođač Marko Perković Thompson. Srećom, takvi “propitkivači” glazbenog ukusa pozornost će imati samo još dan-dva, a onda će ostati ono što je jedino bitno, a to je u samo jednoj rečenici nakon osvajanja svjetskog srebra sažeo Mateo Maraš.
Jako je bitno što slušaju, a to su čuli danas barem 35 tisuća mladih na Trgu, a putem svih televizija čut će milijunski auditorij i hvala Bogu da je tako. Zato su Pusić i pušići na hitnoj, na aparatima, a neki pod sedativima!