Informacija da će papa Franjo smijeniti kardinala Josipa Bozanića s mjesta zagrebačkog nadbiskupa već oko godinu dana kruži crkvenim kuloarima i tu i tamo probala se probiti do medija. Na ruku joj je išla bolest lani u kolovozu nakon koje je kardinal nekoliko mjeseci proveo gotovo u apsolutnoj izolaciji.
No, onda se polako počeo pojavljivati u javnosti, kao lani u listopadu za posjeta državnog tajnika Svete Stolice kardinala Pietra Parolina. Premda su tada crkveni kuloari prenosili provjerene informacije da je Parolin u Zagreb zapravo došao smijeniti Bozanića, tj. da mu je blagoslov velike dvorane HKS-a samo bio izgovor za to.
Nekoliko mjeseci nakon toga planula je afera s prebendarima koja je, de facto, isprva trebala poslužiti kao povod za najžešći udar na Bozanića jer je slučaj dospio do Rima, ali je vještim manevrom Bozanić uspio slučaj prebaciti u Zagreb i sam donijeti crkvenu presudu prebendarima smijenivši ih i za koji dan objavit će nova imena.
Bolest i prebendari, prema crkvenim kuloarima, trebali su biti Bozanićeva huda sudba i skori kraj njegove karijere, nešto slično kao što je nekoliko godina prije “skončao” ljubljanski nadbiskup s ostalim slovenskim biskupima zbog bankrota Crkve u Sloveniji. Papa ih je smijenio jednim potezom ruke. No, što je to Bozanić učinio da bi morao odletjeti kao slovenski biskupi?
Zacijelo ništa. Jer jučerašnju vijest o njegovoj tobožnjoj smjeni ne prati nijedan dovoljno jak razlog, osim optužbe za nacionalizam episkopata, što je u srpskim medijima odmah dobilo epitet ustaštva.
Dakle, nakon neuspjelog tobožnjeg mekog ustaškog državnog udara na Trgu bana Jelačića za doček reprezentacije, sada je javnosti trebalo servirati kleroustaški crkveni udar. Jer destabilizacija Bozanića otvoreni je udar na crkveni vrh. Koji bi u aktualnom buđenju Hrvatske po nečijim planovima trebalo maksimalno oslabiti. A Bozanić je, u spletu svih priča ispletenih oko njega, za to idealna meta.
Došao je red da se javi udbino krilo u katoličkoj crkvi! Nakon nogometnog uspjeha i s tim povezane homogenizacije donešena je odluka da se krene u akciju svim snagama, pa i onim koje su inače doušnička rezerva pete kolone.