Intervju s Predragom Raosom vodila sam u Klubu ratnih veterana u središtu Zagreba. Njegovi prijatelji veterani, kako je rekao, ponudili su mu prostoriju da možemo razgovarati u miru. Prva je opcija bio kafić Kavalir. Raos, gorljivi protivnik bilo kakvog autoriteta i svojedobno veliki kritičar Franje Tuđmana, na pitanja je odgovarao u prostoriji sa slikom Franje Tuđmana na zidu. Ispod fotografije hrvatski i stijeg ratnih veterana. Taj je dan vjerojatno bio jedan od najhladnijih ove, formalno još, jeseni, ali Raosa to nije omelo da dođe u cipelama obuvenim na bosu nogu. Poslije sam čula da Raos uopće ne nosi čarape. Valjda ni kad je ciča zima.
Čula sam da jako cijenite dame, a onda u Društvu književnika Mani Gotovac i Nadeždi Čačinović kažete: “Baba, kuš”? Zar one nisu dame?
Za mene ne postoji žena, za mene postoje, dame, drolje i feministice.
Imate takve kategorije i za muškarce?
Imam, ali još ih nisam podijelio premda bih mogao. U ovom slučaju baba nije imalo spolnu konotaciju. Babe su blebetavi ljudi oba spola koji blebeću i pletu se i u što znaju i u što ne znaju. Baba je odraz mentaliteta, i muškarci su babetine.
Tko su, po vašem mišljenju, prave dame?
Dama je svaka žena dok se ne dokaže suprotno, ili da se ispravim – dok ne dokaže suprotno.
Nije li ružno reći za žene da su drolje?
Zašto bi to bilo ružno reći?
U prvom redu zato što za muškarca nećete reći da je drolja.
Za muškarca ima puno više izraza, budalesina, ništarija, majmun...
Kad se za ženu kaže drolja, onda se uglavnom misli na seksualnu aktivnost, da ne kažem promiskuitetnost. Kod muškaraca je to pak vrlina, ne naziva ih se baš muškim droljama.
Ne, drolja je moralna kategorija. Nezaboravno je rekla jedna kurva: “Ja nisam kurva, nego jedna obična drolja.” Nikada za damu neću zbog promiskuitetnih priča koje sam o njoj čuo ili možda i sam u njima sudjelovao (smijeh) reći da je drolja. Privatni život za mene je nedodirljiv, žena može imati milijun ljubavnika, to je njezina stvar, ali kad počne propagirati taj stil života, onda je drolja.
Simpatičan mi je način na koji ste intervenirali na presici u Društvu književnika i rastjerali govornike kada se vodeća ekipa htjela uime cijelog tog strukovnog udruženja izjasniti PROTIV na referendumu o ustavnoj definiciji braka. No, koliko ste to učinili iz svojih uvjerenja, a koliko zbog vlastite promocije?
Nikakva promocija meni nije bila na umu kad su me kao svog člana bombardirali svojim agitpropovskim lecima da dođem tamo i da im dam podršku. Pri tome nas nitko nije pitao što mi o tome mislimo. Meni je to toliko zasmrdjelo po onim komunističkim.
Jedino mi se nije svidjelo što ste ih na kraju špricali suzavcem. Čemu to?
Zato jer su me htjeli pretući.
Tko?
Visković, Petković i još se jedan javljao. Pa, mene su već jednom bili pretukli na Skupštini Društva književnika, i to prije 20 godina jer sam se borio da to društvo bude strukovno udruženje. Tada je Branimir Donat na mene skočio, prst mi slomio. Zato je bio dobio četiri mjeseca zatvora. Iako je osuđen, on nije bio izbačen iz Društva književnika, a mene su izbacili jer sam na Skupštini rekao “boli me k....”.
Njegujete stil boema, gledala sam na televiziji da živite u stanu koji je zatrpan smećem?
Živim samački. Tako normalni muškarci, samci, heteroseksualci žive. To je uobičajeni nered samca. Ako nije nered, onda je taj čovjek suspektan u smislu spolne orijentacije.
Dijete u život uvodi otac
Kažete da ste po uvjerenju ljevičar, a apsolutno ste protiv, kako vi kažete, “pederske ideologije”? Otkud taj spoj – ljevičar, a tradicionalist i konzervativac?
Kao prvo, uvjereni sam ljevičar i marksist. Moj razlaz s ljevicom nije zato što sam ja postao desni, nego zato što je ljevica postala desna. Nova ljevica preuzela je ideologiju fašizma. Zalaganje za abortus nastalo je iz eugenički pokreta. Danas članica Vrhovnog američkog suda javno priznaje da su 1973. godine donijeli zakon o abortusu kako bi smanjili razmnožavanje crnaca. Isto tako, pederska ideologija nema nikakve veze s ljevicom. To je u ljevici tradicionalno bio znak građanske dekadencije. Današnja ljevica nema korijena u narodu, nego su kolonijalni guverneri svjetskog kapitala ti koji ih drže na vlasti. Njihova je zadaća Hrvatsku pretvoriti u koloniju kapitala, a da bi se zemlja osvojila, moraju je ideološki pokoriti. Misionari su nekada zemlju osvajali križem, a danas rodnom ideologijom. Pa, Goebbels se nije služio metodama kojima se Vlada služila u opredjeljivanju PROTIV. Neprestano se zabrana abortusa veže s fašizmom. A zna se da je holokaust počeo s abortusom. Fama je da je nacizam progonio pedere, to je povijesna neistina. Hitlera su pederi doveli na vlast, smeđekošuljaši su bili prožeti pederastijom, i sam Ernst Röhm je u Noći dugih noževa ubijen usred jedne homoseksualne orgije.
Smatrate li se homofobom s obzirom na svoje stavove?
Ako se pod tim računa da homoseksualce treba progoniti, onda sam apsolutno protiv toga. Prvi sam prije 20 godina digao glas u obranu homoseksualaca. Privatni je život nedodirljiv, ali kad netko s tim izađe van i širi nešto što je objektivno bolest, e onda sam protiv toga. Pa nikako da shvate – brak nije mjesto za seksualno iživljavanje, nego za rađanje i odgoj djece.
Tko su vam prihvatljiviji – ženski ili muški homoseksualci?
Lezbizam nije zdravstveno opasan jer ne prenosi sidu. Kod muških je katastrofa. No, psihički su muški homoseksualci mnogo bolji roditelji nego žene. Imam prijatelje homoseksualce, fine ljude, i dva muškarca, kad odgajaju sina, to vrlo dobro ispadne. Kad dvije žene odgajaju dijete, to je katastrofa. Mati je hraniteljica, a otac je učitelj. Ženina je uloga da dijete održi na životu od šeste-sedme godine, a onda ga otac uvodi u život.
Uopće se ne slažem, pa zašto smatrate da žene nisu u stanju odgajati djecu bez muškaraca i da su one isključivo hraniteljice!?
Majčinska je ljubav bezuvjetna i što god dijete napravi, majci je dobro. Otac, a nije slučajno da je Bog otac, on je učitelj. Poznato je da dijete koje odrasta bez oca zauvijek ostaje na emotivnoj razini 11-godišnjaka.
Ne smatrate li ovaj svoj način razmišljanja nazadnjačkim i diskriminirajućim prema ženama?
Ne. Ako vi smatrate da je žena inferiorna jer nije jednaka muškarcu, onda je vi stavljate u diskriminirajući položaj.
Bavite se prevođenjem, kažu da ste jedan od najboljih prevoditelja s engleskog, pišete, među ostalim, i erotsku prozu?
Da, preveo sam oko 300 knjiga, 25 sam ih objavio, imam u rukopisima započeto oko 100 knjiga. Erotsku prozu ne pišem jer sam preveliki erotoman, nego zato što je to fantastika, a ja sam fantastik. Bavim se i znanstvenim radom, pronalazaštvom. U svojim znanstvenim papirima imam plan industrijalizacije i kolonizacije Sunčeva sustava.
Kad mi to ovako govorite, zvuči mi to kao znanstvena fantastika, na granici ludosti?
Ja sam inženjer i primjenjujem znanstvena otkrića, sve se to temelji na dobro poznatim tehnologijama. U roku od pet godina moglo bi se krenuti u industrijalizaciju svemirskog prostora, a u roku od 50 godina to i realizirati.
Zbog svoje svestranosti i ludih ideja djelujete mi na granici genijalca i luđaka?
Luđak dođe na jednu ludu ideju i cijeli je se život drži. Geniju svaki dan na pamet padnu tri lude ideje, ali ja ih onda provjerim i shvatim što je ludo, a što je genijalno. Ljudi koji me znaju znaju da sam ja savršeno normalan čovjek, oni koji me površno poznaju proglašavaju me luđakom.
Otac mi je dao motiku
Vi ste iz Medova Doca iz Dalmatinske zagore, koliko vas je taj kraj obilježio, utjecao na vaš svjetonazor?
U svojim formativnim godinama od 12 do 20 godine svako sam ljeto odlazio tamo. Moj pokojni otac, hvala mu na tome, dao mi je motiku i mašklin u ruke. Naučio sam tući kamen, miješati beton. Radio na drobilici. Fizički sam se razvio i vidio sam što su pravi ljudi. Ne mogu meni neke feministice nešto pričati nakon što sam ja vidio one naše žene Imoćanke. To su prave žene, čovječe Božji! Želim svakoj feministici da uživa takvo poštovanje i takvu zaštitu kakvu uživaju naše žene u tim tzv. zatucanim krajevima.
Vaš je otac Ivan Raos, on je među ostalim napisao i “Prosjake i sinove”, po kojima je poslije snimljena i vrlo popularna serija?
Ta je serija previše razvikana. Zaboravlja se i Vrdoljakov doprinos toj seriji, moj je otac napisao tekst, ali obol su dali i glumci.
Volite li tu seriju?
Iskreno, nisam je ni gledao. Nemam televizor, a kad se ona prikazivala, s ocem sam bio u zavadi. A njegovu trilogiju “Vječno žalosni smijeh” smatram njegovim najboljim djelom.
Zašto ste bili u zavadi?
Nešto smo se posvađali, da ne ulazim u detalje, on je rekao – možeš doći kad se ispričaš. Ja to nemam običaj činiti ako smatram da nisam pogriješio. U međuvremenu sam otišao u vojsku, tada me nazvala njegova sestra, časna Renata, rekla je da mi je otac teško bolestan. Bila je banalna hernija, ali ona je to izdramatizirala da nas pomiri. Dođem u bolnicu, otac u postoperativnom šoku, on kaže – je l’ sada vidiš da sam u pravu. Ne vidim. Pa, zašto si došao, on će, zato što si mi otac, odgovorio sam.
I ja i otac smo blagi
Niste bili u dobrim odnosima?
On je imao jednu mladu ženu, frizerku koja je potkubavala kako bi se dočepala imovine. Stalno me olajavala, pretjerivala. A uvijek je bila prisutna i ljubomora starog muškarca kojem snaga otpada prema mladom muškarcu. Nisam imao kompleks svog oca, ali on je imao kompleks sina. Moj se otac osjećao nesigurno, u grad je došao iz sela, bio je politički proganjan i imao je ženu alkoholičarku. On se alkoholizma užasno zgražao i onda je dobio pijanicu u krevetu. Ona ga je ponižavala i svašta mu radila. I najedanput ga netko uvjeri da je vlastiti sin protiv njega. On je u biti bio dobar čovjek, blag, pomirljiv. Ni ja nisam zao, pa su naši sukobi uvijek ostajali u granicama civiliziranog.
Očuh vam je kipar Kožarić?
Da. Kad smo se zadnji put vidjeli, zauzeo je neprijateljski stav prema meni jer ga je indoktrinirao moj bivši brat. On isto o meni širi klevete.
Imam dojam da su svi protiv vas, kako to. Možda je problem u vama?
Ja sam vrlo osebujna ličnost pa ugrožavam njihov ego.
Jeste li egoistični?
Teško mi je to reći. Po vanjskim odlikama nisam narcis, ne pazim na odjeću niti mi je stalo do toga. Moj je otac u kući imao 13 svojih portreta, ja imam dva njegova. Ne stvaram kult oko sebe, važan mi je publicitet radi knjiga koje pišem, želim da ih ljudi pročitaju.
Za blizance se kaže da su posebno povezani, pa me vaša svađa s bratom još više čudi?
To je podsvjesna mržnja, kad smo bili djeca, on me dvaput skoro ubio. Jednom kamenom, drugi put me jastukom zamalo zadavio.
Živite vrlo samački i u obiteljskom smislu?
Ne, moj posao zahtijeva samoću. Zaštitnik nas prevoditelja je sv. Jeronim, on se dao zazidati u špilju i tako zazidan preveo Sveto pismo. Kad dobijete prevođenje, zazidate se. Kad imam rokove, kažem – smatrajte da sam privremeno mrtav. Kad me uhvati roman, mogu dva-tri mjeseca biti potpuno izvan ovog svijeta.
Imate li trenutačno neku damu iako niste u vezi?
Nemam, sada sam ljubavnik nacije.
Još da imamo novaca pa da si možemo priuštiti čitanje članka...