Bilo je kratko, ali slatko. Nekoliko dana nacija je bila u ekstazi zbog afere predsjedničke kandidatkinje, možemovke Ivane Kekin, koja je uz pomoć svog partnera Mile na kraju uspjela samu sebe izbaciti iz predsjedničke utrke zbog njegove kave i “neželjenog” susreta s Nikicom Jelavićem. Onim pravim. I dok je ona pokušavala nemoguće, dakle, suvislo objasniti tragikomiku takvog kontakta, prebacujući krivnju na sve druge samo ne na Milu, njezina je kampanja potopljena u moru ismijavanja koje je preplavilo naše mobitele i društvene mreže. Da je upravo izletjela iz predsjedničke utrke, još nije jasno samo Ivani Kekin. Njezina kandidatura ionako je bila smiješna s obzirom na to da Ivana još nije naučila ni kako joj se zove država, nego je opetovano naziva “ova zemlja”. A nije shvaćala ni što je poanta predsjedništva, s obzirom na to da joj je zadnja predsjednička tema bila zalaganje za besplatne prezervative i kako oduzeti ginekolozima mogućnost priziva savjesti pa da provode pobačaje, i to besplatne. Priziv savjesti ona jedino priznaje mladićima koji ne žele u vojsku, a od drugih vojnih tema, koje jesu predsjedničke, pamtimo onu njezinu glupost da dron od tisuću eura može uništiti tenk Leopard 2A8. Kekinica nas je, zapravo, omela da se pozabavimo stvarnom temom, dramatičnim istupom novog glavnog tajnika NATO-a Marka Ruttea, koji je nekako u isto vrijeme kada smo se mi bavili Milinom kavicom, rekao sljedeće: “Rusija se priprema za dugoročnu konfrontaciju s Ukrajinom i s nama... nismo spremni za ono što nam dolazi za četiri do pet godina”.
Molim? Nikome netreba rata! Nedaj boze.