Ali treba se zapitati i kako se druga generacija hrvatskih iseljenika ponaša u Njemačkoj. Ovdje postoji značajna razlika, npr. prema turskim doseljenicima, koji i nakon mnogih generacija zadržavaju svoj turski način života i identitet: nijedna se etnička skupina ne prilagođava tako brzo i radikalno kao hrvatska. Za mene je posebno šokantan primjer za to “germanizacija” pisanja i izgovora vlastitog imena. Živim i radim u Hrvatskoj, ali nikada neću poreći svoje njemačko podrijetlo!

Ovo je skroz drukcije nego kad se doseljenici u RH zene sa svojima. U ovom slucaju Hrvati cuvaju svoju tradiciju sto je vrlo pohvalno, dok kod doseljenika u RH vidimo jasno odbijanje da se prilagode nasoj kulturi i nasilno forsiraju svoje tradicije.

Mnogi nasi glume vecega Njemca od samih Njemaca. To ipak nije skroz cudno jer ljudi cesto dolaze iz provincije, sa sela ili su iz nisko obrazovanog kucanstva pa idealiziraju strano i podcjenuju svoje izvorno.