Prošli tjedan posjetio sam grčki pravoslavni samostan Mar Saba koji se nalazi točno na pola puta između Jeruzalema i Mrtvog mora u pustinji Negev. Mar Saba je osnovan u petom stoljeću i smatra se najstarijim nastanjenim samostanom na svijetu. No nije me toliko oduševio ovaj drevni samostan s više desetaka nastanjenih monaških ćelija uklesanih u okolne stijene koliko sama pustinja Negev i onaj veličanstven pogled na palestinsku pustoš.
Unatoč tome što se u židovskoj povijesti pustinja naglašava kao mjesto susreta s Bogom (i borbe sa samim sobom), pustinja je u kasnijoj tradiciji dobila ambivalentan karakter. Sukladno mitološkim percepcijama iz starog Egipta, pustinja je smatrana prebivalištem zlog boga Seta. Na takvu se percepciju automatski nadovezala i judeokršćanska imaginacija i u pustinji vidjela obitavalište raznih demona.
Krvoproliće u istočnoj Europi pokazuje da dehumanizacija kolektiva dovodi do nasilja koje postaje poželjno
Komentara 4
Obično je tako. "Drž' te lopova!" viče lopov.
DU
Misliš kao što se crkva često poziva na boga?
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Po djelima se vidi tko je Božiji a tko nije ,s trnja se ne beru smokve . To što netko ispovijeda da je Božiji u praksi to ne mora biti tako . Mi nismo sudci ,ima tko će suditi !