Nakon što je prošle godine s debitantskim dugometražnim ostvarenjem "Plavuša s Harvarda" (Legalie Blonde), a koji se upravo i kod nas prikazuje, postigao planetarni uspjeh jer je uloženih 18 milijuna dolara vratio već prvoga vikenda gledanja, a do kraja godine stigao do zarade veće od 100 milijuna dolara, australski redatelj hrvatskoga podrijetla Robert Luketić nastavio je utrtim stazama svojih prethodnika redatelja Brucea Beresforda i Petera Wiera, kao i glumaca Mela Gibsona ili Russella Crowea.
Nakon što je u Melbourneu završio Filmsku akademiju i svojim kratkometražnim diplomskim ostvarenjem "Titsiana Booberini" nastupio na kultnom Sundance festivalu u SAD-u, njegov talent nije ostao nezapažen. Kompanija MGM mu je ponudila ugovor za režiranje "Plavuše s Harvarda" s Reese Whiterspoon, i bio je to pun pogodak. Ujedno je potpisao i ugovor s Miramaxom za snimanje triju filmova.
Za Luketića, talentiranoga redatelja rođenog 1971., počeo se zanimati filmski svijet, pa se saznalo da je Luketićev otac Milan rođen 1949. u Zagorju Ogulinskom, koje je inače poznato po golemoj dijaspori u prekomorskim zemljama. Najpoznatiji je svakako Robertov prezimenjak Bernard Luketich, predsjednik Hrvatske bratske zajednice iz Pittsburgha u Pennsylvaniji u SAD-u.
Robert u svim intervjuima ističe svoje hrvatsko podrijetlo te napominje očevo i bakino rodno Zagorje. Tamo živi Robertov stric Ivan, koji je upravo u društvu obitelji svog brata ulazak u novo tisućljeće dočekao u Sydneyu.
S Ivanom, najmlađim iz obitelji Luketića, uz još dvije sestre u Rijeci i Njemačkoj, popričali smo o sve poznatijem nećaku Robertu u njegovoj obiteljskoj kuću u Zagorju Ogulinskom.
Kada je na poziv brata došao u posjet i doček novog tisućljeća u Sydney, Robert je zbog strica Ivana posebno došao iz Hollywooda nakon tri godine američke radne faze kako bi se obitelj našla na okupu, zajedno uz sestru Mariju i majku Vitu, porijeklom Talijanku. Iako se u bratovoj obitelji govori uglavnom engleski, nakon pet minuta Robert je hrvatski počeo razumijevati, a ponešto hrvatskih riječi i govori. Dok je bio mlađi, brat Milan mu je nakon njegove velike vezanosti za film znao često govoriti neka se okani kamere i uhvati struje, aludirajući na svoju struku. No, kada je Robertu odmah na početku studija trebalo 10.000 dolara, obitelj se bez razmišljanja žrtvovala, i nije pogriješila, ističe Ivan Luketić.
Nakon što su se družili za božićno-novogodišnjih blagdana, Robert je stricu čvrsto obećao skori dolazak u Hrvatsku, a posebno ga impresionira Dubrovnik. Usto, želio bi se okušati u Europi i ozbiljno planira snimiti film o Domovinskom ratu.
Zvonko Ranogajec