I to se dogodilo. Bozanić odlazi. Dugogodišnja želja mnogih napokon se ispunila. Osobito onih koji ga nisu otpočetka, otprije 26 godina, mogli smisliti na Kaptolu. A koji funkcionira kao svojevrstan luksuzni crkveni geto, ekskluzivni resort za podobne i odabrane, u kojima lobiji sjede u svojim VIP ložama i gledaju da se nipošto ne izmiješaju jedni s drugima, osim ako to ne iziskuje vječita želja za međusobnim istrebljenjem. I onda u takvu priču uleti "stranac". Koji je naivno povjerovao "generalima" i u kombinaciji poslušnosti i želje za usponom na hijerarhijskoj ljestvici popeo se na katedru zagrebačkog nadbiskupa, na kojoj se još nije osušila boja popularnosti kardinala Franje Kuharića, kojega se i danas svi s čežnjom sjećaju.
Istarski biskup je postao nakon sukoba istarskog svećenstva s papom Benediktom i talijanskim benediktincima oko posjeda u Dajli. Tadašnjeg biskupa Milovana koji se protivio ustupanju Dajle benediktincima Vatikan je smijenio i postavio Kutlešu. U odnosu s ljudima i pastvom čuo sam da je korektan. Propovijedi ima kratke i jasne, na neki način nenametljive. Ovako na prvi dojam ništa posebno da fascinira ili odskače kod njega, ali niti ništa da posebno odbija kao kod Bozanića. Otuđen kao Bozanić nije sigurno. Ajde, neka iznenadi pozitivno.