Jednom se može omaknuti, ali počelo se ponavljati. Na desnici su iz verbarija odlučili izvaditi riječ za koju misle da će zajedničkom protivniku nanijeti najviše štete, pa stranku Možemo sve češće nazivaju – sektom. "U Hrvatskoj vlada sloboda, a u Gradu Zagrebu zaslijepljenost Tomaševića i te njegove sekte koja želi nametnuti svoj sustav vrijednosti", kazao je neki dan Gordan Jandroković. Marin Miletić unezvijereno je objavio da je sekta Možemo podijelila milijardu kuna u četiri godine. "Srušili smo komuniste, pobijedili smo četnike u ratu, pobijedit ćemo i ovu sektu Možemo, na sljedećim izborima više ih neće biti", rekao je u zanosu, kao Mel Gibson u "Hrabrom srcu", ovog tjedna i Stipo Mlinarić. Otkud sektaštvo u hrvatskoj politici? Je li Možemo doista nešto poput Crne ruže i mormona? Sociolog i ekonomist Max Weber sekte je vidio kao dobrovoljna udruženja pojedinaca koji ispunjavaju određene vjerske kvalifikacije. Članstvo u sekti proizlazi iz dobrovoljnog prihvaćanja doktrina. Sekte, pisao je, često privlače pojedince iz marginaliziranih ili deprivilegiranih društvenih skupina. Kako građanima ne bi prva asocijacija bili Jehovini svjedoci ili subotari koji kucaju na vrata, možda bi konkretnija riječ za ocrnjivanje političkih protivnika bila – kult. To je nešto slično sekti, ali članovi često imaju ekstremnija uvjerenja i rituale.
"Članstvo u sekti proizlazi iz dobrovoljnog prihvaćanja doktrina." - Lijepo piše u Weberovoj definiciji. To je to !