Premda pozicioniran na platou ispred resornog ministarstva, braniteljski prosvjed već je treći tjedan u slijepoj ulici. Premijer Zoran Milanović odbija dijalog, ministar Fred Matić ne razmišlja o odlasku, a branitelji ne odustaju od zahtjeva za njegovom smjenom, o čemu razgovaramo s Josipom Klemmom, predsjednikom Udruge Specijalne policije, jednim od lidera dosad najsnažnijeg bunta ratnih veterana.
Hoće li prosvjed uistinu trajati do Božića?
Ostat ćemo na ulici do ispunjenja zahtjeva, pritom svakodnevno nagovarajući stopostotne invalide da se povuku, ali oni su silno ustrajni u želji da ostanu jer ne žele da ih opet netko prevari. Koliko će prosvjed trajati, to nitko ne zna, ali božićno drvce stiže.
Što se treba dogoditi da se povučete s ulice?
Zbog nerada ili nebrige, čelni ljudi Ministarstva moraju otići i od toga nećemo odustati. Ministar je izgubio povjerenje branitelja a, ispostavilo se, i povjerenje premijera.
Nema li Fred Matić nedvosmislenu podršku premijera?
Zbog velikog poštovanja prema njemu kao branitelju, smatram da našeg bivšeg ministra Matića nitko nema pravo vrijeđati, međutim, njega su najviše uvrijedili neki članovi Vlade pa i sam premijer ignorirajući njegove zahtjeve. Otprije se zna da je sastanak s ministrom zdravlja čekao godinu dana, no upravo smo na sastanku Fonda hrvatskih branitelja kojemu je nazočio i ministar Matić dobili na uvid još pet takvih neispunjenih zahtjeva. Evo, pogledajte sami... (pokazuje dokumente, nap. a.)... pisao je premijeru Milanoviću, ministrima Vrdoljaku, Grčiću i Liniću. Na te mu dopise nitko nikada nije odgovorio.
Pa, zašto sada kad ste se uvjerili da je želio raditi za boljitak branitelja ustrajete na Matićevu smjenjivanju?
Kako će se premijer odnositi prema braniteljima ako ne poštuje ni ministra svoje vlade? To je ono što mi govorimo: nije nas na ovu žrtvu natjerala “ljubav” prema drugim političkim opcijama, ni da budemo nečiji sluge, nego spoznaja da se ministar branitelja svojim autoritetom nije uspio izboriti za nas – jer ga ne doživljavaju. Sad zamislite jednog malog čovjeka, branitelja, koji u vrtlogu administracije ide od vrata do vrata. Nije li sam rekao da je dao srce i dušu? Da je dao ostavku i časno se povukao, za nas bi bio heroj.
Da Fred Matić odstupi, tko bi bio ministar po volji prosvjednika?
Ne možemo mi Zoranu Milanoviću uvjetovati ministre, on je legalno izabran premijer. Prihvatit ćemo svakoga koga premijer odredi i tko bude radio u interesu branitelja, ali neće se više moći dogoditi da se netko s našim ministrom našutava.
Kako ste doživjeli obraćanje premijera iz svog ureda?
Kao činovnika koji je sjeo u fotelju i pročitao tekst s blesimetra. Rutinski i bez emocija obavio je ono što mu je netko sugerirao da bi bilo pametno, digao se i rekao: Idemo dalje.
Čini se da nema odstupanja ni s jedne strane barikade...
Tako ćemo najbolje pomoći braniteljima. Ustrajat ćemo sve dok se ne uvjerimo da će Zakon o pravima hrvatskih branitelja uistinu biti napravljen po mjeri hrvatskih branitelja. Zadnji put kad su rađene izmjene i dopune bili smo prevareni, nismo sudjelovali u njihovu donošenju. Da se sad nismo pobunili, opet bi bilo tako.
Prihvaćate li kritike da ste najprije organizirali prosvjed pa tek naknadno za njega tražili argumente?
Nezadovoljstvo branitelja nije od jučer. Sjetite se uvođenja dvojezičnosti u Vukovaru, a da se nešto događa s tom populacijom svi su mogli vidjeti i u svibnju na konvenciji u Lisinskom.
Jednom od stopostotnih invalida, Ivici Vujici, prije godinu dana umrla je supruga, koja mu je bila i njegovateljica i njegove ruke i noge. Nakon šestog uzaludnog sastanka s ministrom, Đuro Glogoški zatražio je našu pomoć i mi smo stigli.
Zašto ste se dva tjedna mučili s artikuliranjem zahtjeva?
Zar i to ne govori da prosvjed nije isplaniran? No, sve smo organiziraniji pa ćemo svakog četvrtka održavati konferencije za novinare i ukazivati na konkretne probleme, nebrigu prema braniteljima, kršenje zakona, neregularno zapošljavanje, gaženje dostojanstva.
Zašto ste izabrali “kampiranje” kao način borbe za svoja prava?
Mogli smo uvijek okupiti 50 tisuća branitelja i izići na bilo koji trg. Pročitali bismo zahtjeve, izgalamili se i razišli svojim kućama, vlast bi se tresla 24 sata i nikome ništa. Ovako, ustrajat ćemo dok se ne riješi svaki zarez u Zakonu.
Trebaju li građani strahovati od nereda pa i zauzimanja Ministarstva?
Hrvatski branitelji mogu svaki trenutak “osvojiti” ne samo Ministarstvo nego i Sabor i Vladu, ali nama to ne pada na pamet. Ispričavam se svakom građaninu ako je zbog nas pet minuta zakasnio na posao.
Zašto svoje neslaganje s politikom Vlade ne izrazite na parlamentarnim izborima?
Mi već tri godine čekamo poteze Vlade. I ne zanima nas tko će potom doći na vlast. Neke ćemo probleme možda i prije riješiti sa SDP-om nego s HDZ-om, ali imamo potpuni otklon prema politici. Samo se želimo boriti za svoje.
No, kada djelujete i kao politički subjekt, zašto ne osnujete stranku i ne izborite svoje zahtjeve participirajući u vlasti?
Tako se neće riješiti problem branitelja. Osnovati stranku značilo bi pustiti vrijeme da teče, a probleme želimo rješavati sada. Dosta smo čekali.
Stječe se dojam da je prosvjed prerastao u izraz nezadovoljstva stanjem u društvu. Je li mu onda mjesto u Savskoj 66?
Da, nadrastao je prvotni motiv, stoga smo razmišljali o preseljenju na Markov trg. Ako ćemo na taj način natjerati nekoga da počne raditi u interesu hrvatskih građana, dići ćemo šator pred zgradom Vlade.
Usprkos pat-poziciji, ima li s vaše strane volje za dijalogom?
Imamo kontakte s predsjednikom Sabora Josipom Lekom koji jedini uistinu želi da se ova kriza riješi. Daleko od novinara, s njim ćemo proći član po član Zakona koji će biti po mjeri hrvatskih branitelja, ali pritom neće biti diskriminirajući za bilo kojeg građanina. Mi živimo stvarnost sa svojim narodom, nije sve u materijalnom, ali nekome jest. Onome tko je dobivao opskrbninu 1200 kuna, dok mu nije pala na 800 kuna.
Jesu li prosvjednici glas cjelokupne populacije branitelja?
Prosvjed podržavaju i branitelji i građani i stradalnici. I udovice, supruge, djeca i majke koje dolaze u šator, poput Katice Zadro koja je izgubila i supruga i sina, i svaki je dan s nama. Tzv. tiha većina daje nam potporu i kaže: dečki, promijenite nešto. Mnogi nam i pišu, javljaju se e-mailovima i porukama poput ove koja mi je upravo stigla: “Kad nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost.”
>> Klemm uoči molitve u katedrali: Žalosti kada nas prozivaju rušiteljima!
Puna podrška Braniteljima, Drugi samo znaju kukati u svoja četri zida i čekati milost Kukuriku koalicije.