Čeka nas proračun kontinuiteta koji bi mogao biti čak i nešto veći od Milanovićeva. Novih poreza neće biti, mladi roditelji mogu računati na tisuću eura po novorođenom djetetu, no znatno će se smanjiti budžet Zavoda za zapošljavanje pa će manje nezaposlenih biti uključeno u Vladine mjere aktivne politike zapošljavanja. Najveće bi promjene trebale nastupiti pri stručnom osposobljavanju za rad, putem kojeg je lani zaposleno oko 33 tisuće mladih. U pripremi je i garancijski fond težak pola milijarde eura za male i srednje poduzetnike, koji bi dijelom mogao biti financiran i iz središnjeg proračuna.
Zahvati ministra zdravlja
Premijer Tihomir Orešković najavio je da će njegov prvi proračun biti gotov 10. ožujka te da će se u njemu vidjeti “obećane reforme”. Čija će se reformska obećanja pretočiti u tvrde brojke? HDZ je pred birače izašao s programom koji je bio težak tridesetak milijardi proračunskih kuna. Prema njemu država bi svake godine trebala poreznim obveznicima ustupiti oko osam milijardi kuna. Realnost je takva da se koplja lome kome uzeti milijardu-dvije kako bi premijer sačuvao obraz pred stranim investitorima, ali i loš rejting države od daljnjeg urušavanja. Mostove “bi-ne bi reforme” još su skuplje, no ne na štetu države, nego građana, ima li se na umu da se ta grupacija zalaže za nacionalizaciju imovine u mirovinskim fondovima tešku 74 milijarde kuna.
O proračunu su iz Vlade službeno iznijeli samo dvije činjenice. Prva je da će se sastavljati bez novih poreza, što je, ruku na srce, dobra vijest ima li se na umu spominjanje mrtvih kapitala i oporezivanje nekretnina te loša praksa da za državu mora biti pa, ako ne ide drukčije, povećavanjem poreza. Druga je činjenica da će ovogodišnji deficit biti oko 3 posto BDP-a, što preračunato znači da će potrošnja biti deset milijardi kuna iznad naših mogućnosti. Lanjski je manjak bio oko 13 milijardi kuna! Je li to rješenje koje će sačuvati rejting i smanjiti cijenu javnog duga? Nije. Pozitivnu reakciju tržišta i zaustavljanje rasta javnog duga hrvatska bi Vlada mogla postići samo kad bi deficit svela na nulu! No, za sporu i nestabilnu Vladu kao što je Oreškovićeva, ali i za zemlju čija se ekonomija dugo borila s recesijom, potpuno eliminiranje fiskalnog deficita bio bi ogroman napor, u ovom trenutku čak i nepotreban, jer bi se ugrozio rast i ušlo u novo razdoblje nesigurnosti.
Gleda li se čista matematika, na što se na kraju svaki proračun svede, oporavak u 2015. i očekivani rast BDP-a od 2,1 posto u ovoj godini omogućuju Oreškoviću i njegovim ministrima da svoj prvi proračun “podebljaju” za približno dvije milijarde kuna u odnosu na zadnji Milanovićev. No nije isto hoće li te dvije milijarde otići u projekte ili za plaće! Sindikati su zasad pokazali dobru volju i spremnost da odgode ugovorenu povišicu, no ni jedna strana nije otišla dalje od kurtoaznog susreta u Banskim dvorima. Lanjski je budžet izvukla odlična naplata poreza, koja bi se mogla nastaviti i ove godine u svim segmentima, osim kod poreza na dobit iz bankarskog sektora. Iz izjava ministra financija Zdravka Marića unazad mjesec dana može se iščitati lagano uzmicanje od politike oštrih rezova. Marićevo prvo referiranje na proračun bila je najava oštrog smanjenja rashoda i spuštanja deficita ispod 3 posto već u ovoj godini. Ovaj tjedan Marić je kazao da deficit treba spuštati “prema” tri posto, što ostavlja mogućnost da manjak bude, recimo, i 3,5 posto?
– Ideja je promatrati proračun u ukupnom njegovu kontekstu i njegovoj kontribuciji ukupnom gospodarskom rastu – kazao je ministar.
– Gospodarski rast koji trenutačno imamo nije jak, ali treba ga održavati i činiti sve da se on pojača. Proračun i ukupni deficit, odnosno sve mjere koje planiram poduzeti, targetiram na način da ne ugroze dodatno rast – dodao je u srijedu ministar financija dok je “ekonomski konzervativac” Orešković odmah u nastupnom govoru deficit od 3 posto postavio kao cilj tek za 2017. godinu.
Treća poznata stvar vezana uz budući proračun jest ta da će se barem četiri milijarde kuna novog minusa pokrivati novcem dobivenim od prodaje državne imovine. Ove godine Vlada planira unovčiti oko 500 milijuna eura, a iduće dvostruko više. Poznato je da se proračunski deficit financira na dva načina, prodajom djedovine ili novim zaduženjima, a Vlada se odlučila da dio tog troška ukrade od budućnosti, a dio uzme iz prošlosti. Interne smjernice Ministarstva financija koje su dobili ministri i pojedini proračunski korisnici navode da je ostvarenje u prošloj godini i prvom mjesecu ove godine glavno polazište za sastavljanje proračuna. Lanjska potrošnja temelj je od kojeg se kreće, a od korisnika se očekuje da svaku kunu mimo svote koja je potrošena 2015. debelo obrazlože. Gleda li se središnji proračun, to je 116,5 milijardi kuna, a s izvanproračunskim fondovima i ostalim sustavima koji su zadnje dvije godine priključeni u državnu riznicu 137,5 milijardi kuna. Osim ministra regionalnog razvoja Tomislava Tolušića, koji je jedini u jednoj TV emisiji rekao da ćemo bez ozbiljnih rezova koji uključuju i otkaze proći kao Grčka, nijedan njegov kolega koji je javno progovorio o proračunu nije se istrčavao sa štednjom. Štoviše, svaki od njih našao je razloge zašto njihov budžet treba dodatno podebljati. Uz pronalaženje politički najmanje škakljivog modela za razduživanje cesta, Oleg Butković, ministar prometa, najavio je nastavak dogovorenih ulaganja u cestovne i željezničke pravce, ministar graditeljstva Lovro Kuščević želi dodatno investirati u POS-ove stanove... Da bi povukao milijardu eura iz europskih fondova, i Tolušiću treba veći budžet za domaću investicijsku komponentu. Jedino je novi ministar zdravlja Dario Nakić počeo mandat bez puno okolišanja najavom većih zahvata u osnovnom paketu zdravstvenih usluga.
Ministrica socijalne politike i mladih Bernardica Juretić kazala je da bi se jedno HDZ-ovo obećanje o tisuću eura pronatalitetnog dodatka po novorođenom djetetu ipak moglo ostvariti. Godišnje se u Hrvatskoj rodi oko 39 tisuća djece pa bi po tome za jednokratni dodatak tijekom godine trebalo osigurati 300 milijuna kuna. Po svemu sudeći, novac za mlade majke i roditelje preraspodjelom bi se mogao uzeti nezaposlenima. Milanovićeva je Vlada mjere aktivne politike zapošljavanja lani financirala milijardom proračunskih kuna, a neslužbeno doznajemo da bi ove godine ta stavka trebala biti spuštena na 250 milijuna kuna, koliko se godišnje izdvajalo za mjere aktivne politike zapošljavanja do 2008. ili 2009. godine. Ukupni budžet za nezaposlene neće ipak pasti četiri puta u odnosu na lanjski jer će se domaća komponenta podebljati sa 400 do 500 milijuna kuna iz europskih fondova. Lani je ukupni fond za zapošljavanje nezaposlenih bio oko 1,5 milijardu kuna, od čega je jedna trećina došla iz EU. Očekuje se i smanjivanje naknada za jednu kategoriju nezaposlenih, stalnih sezonaca, na koje se do sada nije odnosio gornji limit od približno 3800 kuna kao i za sve druge koji ostanu bez posla. Zavod za zapošljavanje već je potrošio svoj privremeni budžet za prvi kvartal (56 milijuna kuna) pa bi se lako moglo dogoditi da privremeno obustavi primanje novih zahtjeva za financiranje mjera aktivne politike. Lani je kroz mjere aktivne politike zapošljavanja prošlo oko 41 tisuću novih korisnika i još 23 tisuće koji su svoje pravo počeli koristiti u prethodnoj godini i isplate su nastavljene u idućoj. Među njima najviše je korisnika stručnog osposobljavanja za rad – oko 33 tisuće kuna, koje bi prvo trebalo doživjeti značajne korekcije: sužavanja kruga nezaposlenih koji mogu koristiti tu mjeru, ali i postavljanje limita po pojedinom poslodavcu koji više neće olako dolaziti do besplatnih, dobro obrazovanih radnika, koje je država plaćala 2400 kuna.
Druga stavka na kojoj se očekuju uštede u odnosu na lanjski budžet su subvencije poljoprivrednicima, no i taj bi se manjak trebao nadoknaditi pojačanim isplatama iz europskog poljoprivrednog fonda. Pretpostavlja se da Oreškovićeva Vlada neće ići na linearno smanjivanje plaća, koje su inače spuštene na razinu iz 2007., već bi se uštede tražile u ujednačavanju prava iz kolektivnih ugovora, micanju različitih dodataka, posebno u sustavu visokog obrazovanja gdje se isplaćuju dvostruki dodaci na magisterije, doktorate i druge akademske titule. Taj zahvat u rukama je ministrice uprave Dubravke Jurline Alibegović koja je zajedno s desetak drugih stručnjaka pripremila dubinsku analizu troškova u pet velikih područja, među kojima su i plaće u javnom sektoru. Osim ujednačavanja plaća, očekuje se i okrupnjavanje različitih agencija. Otvoreno je i pitanje sporazuma sa sindikatima koji su zasad pokazali veliku blagonaklonost prema premijeru.
Dug od skupog novca
Inače, hrvatski je dug dva do tri postotna poena skuplji od cijene zaduživanja ostalih tranzicijskih država. Ekonomist Željko Lovrinčević upozorava da se visoka premija rizika ne može bitno promijeniti ako se reforme svedu na brzu privatizaciju i financiranje deficita iz prodaje imovine.
– Kad tržišta i rejting-agencije budu ocjenjivali dosege proračuna, reformski potencijali ove Vlade ocjenjivat će se na temelju rashoda. Premija rizika je odraz nefunkcioniranja sustava i ona će ostati visoka dok god se ne promijeni struktura rashoda, upozorava taj ekonomist.
Lani je za kamate iz proračuna isplaćeno 11,2 milijarde kuna, oko 700 milijuna više nego godinu prije, i ta će se dinamika rasta nastaviti sve dok proračun stvara nove deficite. Glavnina hrvatskog javnog duga, oko 60 posto, još uvijek potječe iz razdoblja skupog novca, kada smo se zaduživali s kamatom između 5,5 i 7 posto, i tek bi se iduće tri-četiri godine taj dug mogao zamijeniti nešto jeftinijim zaduženjima pa bi i izdaci za kamate mogli usporiti. No ostale su zemlje razdoblje jeftinog novca iskoristile tako što svoja stara zaduženja refinanciraju uz samo 0,5 do 1 posto kamate, a Hrvatska i dalje plaća visokih 4 posto.
>> Orešković: Građanima ćemo ponuditi dionice hrvatskih autocesta
Ljubice što je Milanović tebi priskrbio da pišeš te gluposti?