Svi se sjećamo kako su tijekom komunizma disidentski pisci, od Czesława Miłosza do Václava Havela, taj sustav označavali kao Veliku Laž. Bio je to sustav u kojem je službena propaganda iskrivljavala stvarnost do neprepoznatljivosti. No loša stvarnost života u komunizmu bila je neumoljivo otporna na službenu laž pa je na kraju sustav slomio zub o hrid stvarnosti. Uhvatio se takoreći u zamku vlastite laži.
Ovo malo podsjećanje može koristiti kada danas promatramo stvarnost života u postkomunističkoj demokraciji. Kako vidimo, u našem je svijetu laž postala toliko rasprostranjena i uobičajena stvar da je razborito pretpostaviti kako je sve laž. Samo naivan čovjek može vjerovati bilo kome ili u bilo što. Ta se kultura laži promovira odozgo, gdje vidimo kako elita laže o svemu, ponekad bi se reklo iz čistog hira. Kratko bismo dobacili kad bismo pretpostavili kako iza tih laži stoji neka korist. Ako pomnije promotrimo, vidjet ćemo kako se danas laže iz čistog zadovoljstva.
Laže se jer se vjeruje kako je obmana dokaz superiornosti nad stvarnošću. I što se više penjemo socijalnom ljestvicom, sve se više laže. Na vrhu se laže najviše i danas onaj na brdu ne vidi više od onog pod brdom.
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
