Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 30
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
PROMO

Kristina Marjanović je kineziologinja, turistički i planinarski vodič, sutkinja plivanja, radi s osobama s invaliditetom, vodi OPG…

Kristina Marjanovi
Foto: Josip Regović/Pixsell
1/3
22.02.2024.
u 10:02

Ako vam nedostaje inspiracije, ovu priču danas trebate pročitati

Kristina Marjanović jedna je od polaznica Uplift akademije, a ujedno i jedna od onih osoba zbog kojih se zapitate: “A što ja radim sa svojim životom?”. Lista njezinih interesa je nevjerojatna, a što sve stane u njezina 24 sata donosimo vam u nastavku. Tko je Kristina Marjanović, pitamo je.

„Purgerica koja živi i radi u Zagrebu više od četiri desetljeća. Pohađala sam Kineziološki fakultet, Međunarodno Sveučilište Libertas, Algebru i Centar za mirovne studije. Radim s osobama s invaliditetom i dodatno sam se educirala za obuku plivanja i terapijsko plivanje za djecu s teškoćama u razvoju. Voditeljica sam Radne skupine za planinarenje osoba s invaliditetom. Turistički sam i planinski vodič, licencirani biciklistički vodič, sudac plivanja i skiper. Školovala sam se i za aromaterapeuta i fitoterapeuta, no prvenstveno s obitelji vodim OPG Marjanović“, započinje Kristina, a na naše pitanje kako bi se opisala prisjeća se svoje omiljene basne, one o zecu i kornjači.

„Pouka te priče je ustrajnost, neodustajanje, dosljednost i imanje cilja. Za sebe bih rekla da sam prirodnjak, društveno aktivna, altruist, znatiželjna, timski igrač ali po potrebi i individualac. Cilj mi je stvarati dodatne vrijednosti, biti autentična, vjerna tradicionalnim korijenima, ali s dozom suvremenosti. Ono s čime se mučim je organizacija jer imam dosta interesa, a ni jednog se ne želim odreći“, smije se i dodaje kako OPG zahtjeva priličnu količinu vremena, no nije joj jedini fokus.

„Oduvijek sam u sportu, prvenstveno plivanju, ali nakon bavljenja speleologijom moja ljubav prema planinama odvela me u ozbiljno planinarenje. Planinski sam vodič i vodim skupine od najmlađih do odraslih, rekreativce i sportaše kako u niskogorje tako i u visokogorje po svim godišnjim dobima. Unazad sedam godina organiziram i vodim s timom planinarske izlete namijenjene osobama s invaliditetom te smo zajedno prošli cijelu hrvatsku planinarsku obilaznicu, ali i ispenjali neke od najviših europskih vrhova“, priča nam ova svestrana planinarka zaljubljena u putovanja.

Foto: Josip Regović/Pixsell

Inspiracija s raznih putovanja

„Izuzetno volim putovanja tako da i dan danas kad otputujem u neku državu prvo na što se usredotočim je najviši vrh zemlje, a onda sve ostalo od prirodnih i kulturnih znamenitosti, gastronomije, enologije… Ljubiteljica sam snijega i leda i mogu posvjedočiti da su u ova dva desetljeća koliko odlazim na ledenjake, klimatske promjene više nego očite“, priča Kristina.

Prije dvadeset godina s obitelji je kupila zemljište na kojem je danas prava oaza samodostatnosti: sustav održivog gospodarenja i proizvodnja ekološke hrane.

Zanima nas kako je počela cijela priča s OPG-om.

„Od djetinjstva me boravak na otvorenome i tjelesna aktivnost u prirodi kao najvećoj učiteljici oduševljavao. U adolescentskim godinama bila sam član Zelene akcije i u meni se stvorila želja za neovisnošću. Sjećam se da mi je tada bio cilj da za života posadim sto stabala oraha. Prije dva desetljeća obitelj je kupila komad zemljišta dvadeset kilometara jugozapadno od Zagreba i zakotrljala se ideja o velikom vrtu, voćnjaku, životinjama… Obitelj i ja krenuli smo od nule, ne imavši niti motiku, jedino smo bili sigurni da želimo od početka biti u ekološkoj proizvodnji. Korak po korak, kao pri usponu na vrh planine, učili smo i od nas se učilo o agroekološkim zahvatima“, prisjeća se Kristina Marjanović i dodaje kako je u početku bila dvojba između lijeske ili kupine, ali je prevagnula kupina.

„Imati plantažu kupina je zahtjevno, fizičkog posla je puno, a plodovi dozrijevaju sukcesivno tijekom ljeta. Ipak, izuzetno je zahvalna za pravljenje džemova, pekmeza, matičnog soka, sirupa, vina koje se više smatra lijekom nego pićem za sve koji pate od anemije i iscrpljenosti, čajevi od mladih listova kupine i sušenih plodova…“, kaže Kristina. Ona i njezina obitelj bave se i ekološkim uzgojem buče golice i preradom bučinog ulja. Uzgajaju batat narančaste, ljubičaste i bijele sorte, grah trešnjevac, zelenček i crveni. A tu je i Kristini posebno draga bamija.

Pet kratkih pitanja za Kristinu Marjanović:

Moj najveći poslovni izazov je… zeleno, održivo i kako napraviti dodatnu vrijednost proizvoda kako bi se istaknuli.

Najveća moja pobjeda je… činjenica da sam okružena pozitivnim ljudima.

Za pet godina želim… živjeti u skladu s prirodom, raditi isto što i sada, ali na bolji i zadovoljniji način.

Ono što bih voljela da sam na početku znala je… strpljen - spašen, odnosno dati si vremena jer ništa ne ide preko noći. Bitno je da se s odmakom vremena vide rezultati.

Na Uplift akademiju sam se prijavila… jer mi nasušno trebaju suvremene ideje, alati i vještine. Želim steći dodatna znanja i vještine posebno iz digitalnih komunikacijskih kanala i marketinga te se radujem razmjeni iskustava i ideja s poduzetnicima.

„Na svojim putovanjima po Aziji, Bliskom Istoku i Africi oduševila me bamija ili okra koja se na tim kontinentima uvelike koristi u pripremi raznih jela i prirodni je zgušnjivač. Nakon što smo pronašli certificirano ekološko sjeme trebalo nam je par godina da je naučimo uzgajati. Ljeti je prodajemo u svježem obliku ili mariniramo s našim začinskim biljem iz vrta, a dio sušimo, režemo na kolutiće ili meljemo u prah. Bamija je zbog svog svojstva da u doticaju s bilo kojom tekućinom ispušta želatinoznu sluz ljekovita i pomaže kod želučanih i probavnih smetnji. Jedini je prirodni lijek protiv infekcije bakterijom Helicobacter pylori. Osim u prehrambene svrhe i kao prirodni afrodizijak bamiju je još u Egiptu koristila Kleopatra u kozmetici kao biljni botoks“, niže nam Kristina sjajne prednosti ove svestrane biljke i dodaje kako tu nije kraj sortama koje uzgajaju na OPG-u Marjanović.

Ciljevi za budućnost

„Sadimo peruansku jagodu koja se odlično sljubljuje u slatkim i slanim jelima pa je često koriste u slastičarstvu zbog zanimljivog okusa i dekorativnog izgleda. Svake godine posadimo veliki vrt i s raznim drugim povrtnicama i cvjetnicama, a trudimo se i oko skupljanja i čuvanja sjemena starih sorti. Aha da, bavimo se i pčelarstvom, vrcamo med“, kroz smijeh dodaje Kristina.

„Naše medonosne i solitarne pčele rade čuda u voćnjaku i vrtu. Med vrcamo jedanput u sezoni, a u ponudi imamo cvjetni med, med u saću, propolis, pelud i vosak. Još bih dodala da sav biljni materijal kompostiramo, a u tome nam pomažu kalifornijske gliste“, priča svestrana poduzetnica kojoj je početni cilj bio samo raditi nešto posve drugačije od svakodnevice.

„Vlastitim ulaganjima kupili smo potrebnu mehanizaciju, zasadili 1000 kupina, iskopali arteški bunar i proveli sustav navodnjavanja kap na kap koji zbog očitih klimatskih promjena u današnje vrijeme nije dovoljan. Da slikovito pojasnim: Noge (korijen) su u lavoru, ali gdje je šešir za glavu? Sunce zna biti toliko jako da prži biljke odozgo. Trebalo bi uložiti u zaštitne mreže kako od sunčevih zraka tako i od učestalih opasnosti od tuče ili jakih vjetrova. To su nam sljedeći ciljevi, a do sad smo investirali u solarne toplinske panele i fotonaponske ploče“, ističe Kristina.

Foto: Josip Regović/Pixsell

Pitamo je i je li bilo izazova i prepreka na putu.

„Bavljenje poljoprivredom je tvornica pod otvorenim nebom, osim ako je riječ o plasteničkoj proizvodnji. Nama plastenik služi za podizanje mladih biljčica, a sama ekološka poljoprivreda donosi oko 20% manje prinosa. Od samih početaka bavljenja poljoprivredom bili smo članovi nekoliko eko Zadruga i sve su se na žalost ugasile. U Zagrebu je godinama postojala manifestacija Dani kupina koja se također ugasila. Velika poteškoća je i nepostojanje uhodanih eko tržnica. Jako smo zadovoljni lokalnim i regionalnim sajmovima, rado odlazimo i na međunarodne koji su pravi izvor noviteta na području agroekologije“, kaže, a na pitanje koja je njezina najveća pobjeda ističe kako je to činjenica da nije samo potrošač, već prvenstveno proizvođač.

„Istaknula bih i ustrajnost unatoč tome što zna biti izuzetno naporno i izazovno. Kao primjer navodim kako smo jedne godine zasadili 500 kontejnerića bamije koju nam je uništio kratki nalet hladnog povjetaraca. Sve smo ponovili i bili nagrađeni dodatnim urodom. Ili unazad par godina kada smo tri puta izlazili na njivu i sadili grah jer zbog obilnih kiša i naglih temperaturnih skokova do 40oC nije mogao niknuti. Zbog naše ustrajnosti, u konačnici je godina završila solidnim prinosima“ prisjeća se Kristina, a za kraj nas zanima koji su planovi za budućnost.

„Sagraditi energetski potpuno neovisnu kuću za odmor. I dalje se baviti ekološkom proizvodnjom hrane, pčelarstvom, osmišljavati radionice kuhanja i izrade prirodne kozmetike, branja ljekovitog bilja, šumskih plodova, gljiva… Kuhanje piva i proizvodnja rakije. Nastaviti s predavanjima, izložbama fotografija, vođenjem planinarskih, biciklističkih, skijaških tura. Možda se okušati u pisanju knjige“, sa zagonetnim smiješkom zaključuje ova svestrana poduzetnica.

Više o Mastercardovom projektu Uplift, stipendistima Uplift akademije kao i razne tematske članke i intervjue možete pronaći na stranici uplift.hr.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije