Hrvatska pamet stigla je i do saudijske kraljevske obitelji.
Njezina nova rezidencija opremljena je prekrasnim stubištem na tri etaže, visokim 16 metara, teškim desetak tona, izrađenim na čeličnoj konstrukciji, oblikovana je američkim orahom i termotretiranim hrastom, a sve je nabavljeno i izrađeno u Hrvatskoj. Kada se kralj ili princ nakon svojeg radnog dana u zemlji koja i ratuje, i prolazi program reformi, i u središtu je praktički svakog zbivanja na Bliskom istoku, zažele odmora u nekoj od svojih raskošnih soba, popet će se konstrukcijom koja je gotovo jedinstvena u svijetu.
Stolarija Breza iz Odranskog Obreža obiteljski je obrt star 30 godina, posao je počeo otac Franjo Gršetić, a nastavila su ga četvorica sinova, Jurica, Ivan, Franjo i Stjepan.
Gršetići sa svojom Brezom rade neke od najbolje dizajniranih drvenih predmeta u nas, izuzetno su traženi u inozemstvu. U Austriji, primjerice, mnogi od 19 zaposlenih stolara i drugih zanatlija provode većinu radnog vremena u mjesecu. Praktički su kućna stolarija poznatog hrvatskog arhitekta Ante Vrbana s kojim su realizirali interijer nekoliko Kraševih dućana, radili su interijere restorana “Croatica” u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu, režijskih studija HRT-a, poslovne zgrade RBA banke u Radničkoj ulici u Zagrebu. Tu je i nagrada s Ambijente, Mobil Optimum.
Bilo je to iznenađenje za nas
No, zacijelo Gršetići nisu očekivali da će njihovo možda najvrednije djelo naručiti saudijska kraljevska obitelj. I to djelo u koje su morali uložiti sve svoje znanje, ali i za koje su morali investirati u opremu kako bi opravdali sve komplimente kojima su preporučeni zastupnicima obitelji kralja Salmana u Dubaiju. Konstrukcija monumentalnog objekta nije stala u ne baš malenu radionicu njihove Breze, morali su podići poseban šator koji je u Odranskom Obrežu, mjestu nedaleko od Zagreba, izazvao malu senzaciju.
Za kralja Salmana, princa Mohammada i ostale članove saudijskog dvora moralo se napraviti najbolje moguće, kompromisa nije moglo biti. Plemstvo iz Saudijske Arabije u svojoj je novoj rezidenciji u Rijadu željelo stube koje će se izraditi baš u Brezi nakon što riječka tvrtka AR-Metal za njih izradi čeličnu konstrukciju.
AR-Metal također je ugledna tvrtka u svojem zanatu, na njihovim konstrukcijama počivaju novi skladišno-poslovni prostori Jadran Galenski laboratorija u Svilnom, dijelovi konstrukcije Tower Centra u Rijeci, dijelovi Nogometnog kampa Rujevica, rekonstruirana Villa Irenea u Opatiji, opatijska tržnica...
– Nevjerojatno iznenađenje bilo nam je kada nam je posao ponuđen. Naručitelj iz Dubaija kontaktirao je Nenada Gojkovića koji s nama surađuje dulje vrijeme, on je zatim posao usmjerio prema riječkom AR-Metalu koji je izradio metalnu konstrukciju. A oni su pak, na pitanje tko može napraviti takve drvene stube, rekli da to u Hrvatskoj može napraviti samo Breza – kažu nam Ivan i Jurica Gršetić.
Zahtjev koji je pred njih stavljen bio je daleko ambiciozniji od ičega što su do tada radili.
– Zapravo nikada nismo nešto takvo radili. Bilo je konstrukcija interijera sa stubama ili raskošnijih stuba, no nikada nešto ovakvo. Kraljevska je obitelj nešto slično vidjela u nekom hotelu u kojem je boravila za nekog putovanja. Na brzinu su to slikali i tražili tko im može napraviti. Bio je to za nas prevelik izazov, morali smo to prihvatiti. I koliko je to izazovno izgledalo, toliko je bilo i teško – govori nam Ivan.
Za gradnju velebnog stubišta obreškoj je stolariji trebalo godinu dana i sedmero-osmero ljudi koji su gotovo stalno bili angažirani na njegovoj konstrukciji i kasnijoj ugradnji. Čim vidite fotografije, shvatite o kojoj je vještini u zanatstvu riječ. Metalno-drvena spirala tražila je ugradnju u dva koraka, osam po osam metara, da bi se s vrha kompletne konstrukcije dobio pogled neobično sličan onome iz Hitchcockova trilera “Vrtoglavica”.
Kubik oraha – 18.000 kuna
– Da bismo izradili ovako kompliciran element, morali smo kupiti i novi stroj. CNC koji vidite stajao nas je milijun kuna, kupljen je posebno za te stube. Naš se brat Stjepan posebno educirao za njegovo korištenje, naravno da ćemo ga i dalje koristiti, no ne vjerujemo za baš ovakve konstrukcije jer je ovo ipak raritet. Strane su napravljene od jednog komada koji je savijan, tretiran i lakiran ovdje. Za sve smo morali naći i posebnu prostoriju, koja je zapravo bila šator, provući do nje struju da bismo je mogli grijati i osvijetliti... Uza sav naš prostor, nigdje nismo mogli postaviti ništa visoko osam metara – govore Jurica i Ivan Gršetić.
Čisto da se dobije slika koliko je novca uloženo – kubik američkog oraha stoji oko 18.000 kuna. Osvijetljene stube na zmijolikoj strukturi koja se cijelom svojom visinom proteže uz staklene površine, uz koje je tek lijepa ukrasna ograda s elementima ukrašenim grafikama, sežu od prizemlja do trećeg kata. Sve je precizno izmjereno i projektirano u Brezi, nakon dovršenja rastavljeno, stavljeno u kontejnere i odvezeno u Rijad. Jasno je da su nas posao i život kraljevske obitelji u tih šest mjeseci koliko je trajalo sastavljanje izuzetno zanimali.
Što je istina o Saudijskoj Arabiji, o kojoj se često piše i govori kao o zemlji koja se šerijatskog zakona pridržava možda i najviše od svih islamskih zemalja, čak i na Bliskom istoku? Branko Trbuha jedan je od djelatnika Breze koji je od početka sastavljanja do završetka bio u Rijadu.
– To je jedna starija palača koja se sada obnavlja i nadograđuje za potrebe kraljevske obitelji. Njih smo vidjeli samo jednom, upoznali se, princ i princeza imali su nekih zamisli, princeza je pitala može li već u toj ranoj fazi slikati konstrukciju, što smo, naravno, dopustili – kaže Branko.
Jasno, posao vode arhitekti i savjetnici kraljevske obitelji koji, logično, nastoje i sami zadiviti svoje poslodavce.
– Bilo je dosta zahvata na licu mjesta, dosta promjena koje bi oni zatražili i uredno to platili po na početku dogovorenoj cijeni. Čak su nakon svega pojedini dijelovi izgledali potpuno drukčije. Ukupna je vrijednost posla poslovna tajna, no kako je to za nas bio izazov i velika referencija, trudili smo se praktički samo da ne budemo na gubitku – kaže Ivan Gršetić. Jer, kažu u Brezi, daleko je Saudijska Arabija. Ljude ipak šalješ u nepoznato, a to nepoznato podrazumijeva i neke situacije na koje ne računaš.
Striktni u svojim pravilima
– Primjerice, ne možete ući u Saudijsku Arabiju s tetovažom, to nam je bio problem s jednim djelatnikom. Također, ne možete ući ako nemate diplomu struke koja je potrebna da bi obavio posao zbog kojeg si došao. Jedan nam odličan stolar tako nije imao odgovarajuće dokumente, mogao je ostati samo mjesec dana i onda više nije mogao natrag. A mjesec dana je i maksimalno koliko možete ostati, nakon toga morate izaći iz zemlje i ponovno se vratiti. Dovoljno je doista samo da izađete i okrenete se pa ponovno prijeđete granicu, to je tako. U svojim su pravilima dosta striktni, no kada vide da dolazite iz strane zemlje, na aerodromu će vam osoblje odmah priskočiti u pomoć – kaže Jurica.
I život je u Rijadu također podređen često i nepisanim pravilima.
– Mi tamo nismo imali nikakvih problema, ako pratiš ono što se propisuje, tada doista nemaš spornih situacija. Točno je da žene imaju prekrivena lica, jedino je princeza došla bez pokrova. Sjećam se kada smo kupovali čaj na jednom štandu u parku, jer čaj je najpopularnije i gotovo jedino piće koje se tamo pije, trgovac je na nas počeo urlati, nikako nismo mogli shvatiti zašto.
Sve dok se nismo okrenuli i shvatili da su iza nas dvije žene koje nisu bile prekrivene, vjerojatno neke njihove aktivistice, pa je zato prodavač “digao frku”.
Normalno da je bilo i početničkih grešaka. Jednom smo se u hotelu našli usred vike jer je kolega iz sobe u lobi izašao oskudnije odjeven ne znajući da se to u Saudijskoj Arabiji baš ne tolerira. Nije se ništa dogodilo, okružili su ga i otpratili u sobu da se odjene i sve je bilo u redu. Gostoljubivi su, nemate razloga osjećati se neugodno kada ste tamo, na kraju krajeva, nisu stranci tamo neka posebna rijetkost – sjeća se Branko.
Osim čaja, kojeg ima na svakom uglu i uz koji se redovito i dugo sjedi, nema puno drugog što možete popiti. Alkohola sasvim sigurno ne.
– Hrana zapravo i nije tako loša, imate dosta dobrih restorana koji nisu ni pretjerano skupi tako da s te strane nećete imati problema ako se tamo nađete. Svejedno, s vremenom ti počne nedostajati naša kuhinja, pa i poneko piće kakvo tamo nije dopušteno – govori nam jedan od Brezinih “saudijskih” stolara.
Napadi raketama iz Jemena
Saudijska je Arabija i izuzetno bogata zemlja što se i jasno vidi.
– Da, ne oskudijevaju ni u čemu, bogatiji su kvartovi poput onoga gdje je nova kraljevska rezidencija i zaista su vrhunac luksuza. A kraljevska je obitelj svemoguća. Tražila se dodatna parcela oko te nove rezidencije, no nije bilo prostora. Palača se nalazi pokraj ceste s osam trakova. Princ je jednostavno odredio da pomaknu cestu! Kada kraljevska obitelj nešto kaže, oko toga se ne postavljaju pitanja, a nitko se i ne buni, poštovanje prema njima je apsolutno. Voze se luksuzni automobili, dosta ste ih vidjeli samo u nekim katalozima. Ali, i prosječan Saudijac može živjeti dobro, nafta sve to omogućuje – kaže Branko Trbuha.
No, Saudijska Arabija je i zemlja u ratu, a oko nje su uvijek i političke napetosti.
Puno se ulaže u vojne snage, a dečki iz stolarije iz Odranskog Obreža vidjeli su i zašto.
– Napadi iz okolnih neprijateljskih zemalja povremeni su, rakete prozuje nebom. Jednom smo vidjeli kako je saudijska protuzračna obrana skinula projektil koji je pao negdje na rub grada.
No, ne uspiju svaki put, jednom je pao na ulicu i ubio, zamislite, jednog Egipćanina. No, nemojte misliti da je u Saudijskoj Arabiji nesigurno, apsolutno je sigurno, ponavljam, poštivanje njihovih pravila dovoljno je da vrijeme potrebno za ugovoren posao provedete normalno.
Za neko se vrijeme i naviknete na ta pravila, kako već šerijatski zakoni nalažu, žene su pokrivene, ne smiju u kontakt s drugim muškarcem, idu iza svojeg muža, onako nekako kako smo čitali – govori stolar iz Breze.
No ipak je sve iznenadilo to što se u toj velikoj bliskoistočnoj zemlji nikome ne žuri.
– To je nevjerojatno, oni kao da imaju sve vrijeme ovoga svijeta. Dok se kod nas sada živi po nekom uzoru zapadne kulture, koja je “poštelana” na minutu, tamo nije previše ni ako zakasnite cijeli tjedan! Jednom smo dogovarali neki sastanak i stigla je poruka – popodne.
Ali kad popodne? Pa popodne tamo i tamo.
A popodne može biti i tri i pet. I onda ti se čovjek javi u tri, ti si predaleko i ne stigneš, a on odvrati, pa dobro, nije žurba, možemo i sljedeći tjedan. Za nas je to nešto nevjerojatno. Pa ti dođe radnik napraviti neki posao, počne, odradi nešto, pa kaže evo me odmah i ne vrati se do idućeg dana.
Isto tako, naruči se neka izmjena, po tjedan dana čeka se potvrda ili dokumentacija. Na kraju je nešto za što smo računali da će nam trebati šest mjeseci potrajalo i godinu dana – govori Ivan Gršetić.
Bez obzira na to što je Saudijska Arabija bogata zemlja visoke razvijenosti u kojoj se jamči osobna sigurnost, ipak je jako daleko.
– Ne bismo više ljude slali tako daleko, isto tako ne u zemlju toliko različite kulture. Prevelik je to teret i briga, a tamo smo pristali otići zbog unikatnog posla koji smo dobili i dobro ga odradili.
Ponudi li nam se ponovno ovakav posao, razmislit ćemo, zaista je za ovako nešto potrebno angažirati praktički sve kapacitete. A nisam siguran ni da ima onih koji mogu ovako nešto i platiti – kaže Ivan Gršetić.
Na rubu rata zemlja u kojoj je i od vode jeftinija nafta
Svaka čast majstori. Tamo izmjeriti, u Hrvatskoj napraviti i složiti, a sve u krivuljama. Vjerojatno je bilo dana kada se i nije baš spavalo. Svaka čast. Lako je "trkeljati", ali kada ti dođe posao i trebaš napraviti. Svaka čast.