Oni imaju najveću aktivnu vojnu silu na svijetu čiji sastav broji 2,035 milijuna ljudi kojima treba pribrojiti ozbiljan potencijal u rezervi i paravojnim postrojbama. Moderniziraju se vjerojatno brže nego ijedna druga vojna sila u svijetu, vojni im je budžet između 350 i 450 milijardi dolara godišnje, više izdvajaju jedino Sjedinjene Države. Riječ je, naravno, o Kini čijoj je vojsci Pentagon krajem prošle godine posvetio izvještaj od 182 stranice u kojem se detaljno razrađuju snage i slabosti najmnogoljudnije borbene sile na svijetu. Izvješće o kineskoj vojnoj moći, kako se kolokvijalno naziva, naložio je Kongres 2000. godine i od tada se objavljuje svake godine, pružajući najbolji neklasificirani izvor o stanju Narodnooslobodilačke vojske. Iz tog službenog izvještaja izdvaja se šest osnovnih točaka kada se govori o kineskoj vojsci.
Prva je da Kina nastavlja brzo širenje i modernizaciju svojih nuklearnih snaga kako bi se dobilo veću kontrolu nad dinamikom eskalacije u potencijalnom ratu sa Sjedinjenim Državama. Amerikanci procjenjuju da Kina ima preko 600 operativnih nuklearnih bojevih glava što je za stotinu više nego lani, te procjenjuju da će Kina do 2030. imati preko 1000 nuklearnih bojevih glava te će nastaviti širiti svoje nuklearne snage i nakon toga. Također, Kina je završila izgradnju tri nova raketna polja s 320 silosa za interkontinentalne balističke rakete i razvija nove. Također razvija sustave frakcijskog orbitalnog bombardiranja i hipersonična jedrilična vozila, Peking sada posjeduje „vodeći svjetski hipersonični raketni arsenal“. Drugo, ukupna vojna spremnost i sposobnost Kine i dalje raste. To se čini reformama i stalnim uvježbavanjem u čemu se, međutim, vidi da kineska vojska zapravo nema borbenog iskustva, nije bila u sukobu s ozbiljnijom vojnom silom. Ističe se jedino kako se intenzivno provode vojne vježbe u kojima se koristi bojevo streljivo na svim razinama. Koliko to može biti zavaravajuće vidjeli smo kod ruske, pa i sjevernokorejske vojske, u Ukrajini. No, Kinezi se za takav scenarij sveobuhvatno pripremaju.
Jer, treće, Kina gradi globalnu vojsku i ulaže u sposobnosti koje će joj omogućiti projiciranje moći daleko izvan neposrednog, odnosno prvog otočnog lanca. To se, prije svega, odnosi na mornaricu koja će u bliskoj budućnosti „imati sposobnost provođenja preciznih udara dugog dometa na kopnene ciljeve sa svojih podmornica i površinskih borbenih brodova koristeći krstareće rakete za kopneni napad, što značajno poboljšava sposobnost projekcije moći NR Kine“. Flota bombardera ratnog zrakoplovstva sada nudi „sposobnost preciznih udara dugog dometa koji mogu ciljati ciljeve u Drugom otočnom lancu s matičnih zračnih luka u kontinentalnoj Kini“. U izvješću se napominje da Kina „nastoji proširiti svoju prekomorsku logističku i baznu infrastrukturu“ te da je „vjerojatno razmatrala druge zemlje kao lokacije za vojne logističke objekte svoje vojske, uključujući, ali ne ograničavajući se na Burmu, Tajland, Indoneziju, Pakistan, Šri Lanku, Ujedinjene Arapske Emirate, Kubu, Keniju, Ekvatorijalnu Gvineju, Sejšele, Tanzaniju, Angolu, Nigeriju, Namibiju, Mozambik, Gabon, Bangladeš, Papuu Novu Gvineju, Salomonske otoke i Tadžikistan“.
Četvrto, modernizaciju kineske vojske omogućuje obrambena industrijska baza svjetske klase. Ratna mornarica je brojčano najveća mornarica na svijetu, s 370 brodova i podmornica, a američko Ministarstvo obrane predviđa da će do 2025. imati 395 brodova, a do 2030. 435. Amerikanci ističu kako Kinezi imaju industrijsku bazu s kojom se Sjedinjene Države više ni po čemu ne mogu mjeriti, mogu samostalno proizvesti praktično bilo koju komponentu za bilo koje plovilo dok je za SAD postao napor proizvesti bilo što. To, međutim, ne znači da kineska vojska nema problema. Pod peto, ističe se kako je korupcija i dalje endemska u kineskoj vojsci. Tijekom druge polovice 2023. godine smijenjeno je najmanje 15 visokorangiranih vojnih časnika i rukovoditelja iz kineske obrambene industrije, uključujući visoke čelnike nabave pri ministarstvu obrane. Ovi se napori, međutim, isto tako tumače kao čvrstu namjeru Xi Jinpinga da doista stvori globalnu vojnu silu.
Šesto, modernizacija kineske vojske i dalje je usmjerena na Tajvan. Izvješće napominje da kinesko vodstvo ujedinjenje s Tajvanom smatra temeljnim uvjetom nacionalnog pomlađivanja, što se mora postići do 2049. U tu svrhu, „kineska vojska agresivno razvija sposobnosti kako bi NR Kini pružila mogućnosti za odvraćanje, odvraćanje ili, ako se naredi, sprječavanje intervencije treće strane u azijsko-pacifičkoj regiji“, odnosno Tajvana. Međutim, Ministarstvo obrane procjenjuje da kineska Narodnooslobodilačka vojska „još nije demonstrirala vrstu i opseg sofisticiranog urbanog ratovanja ili logističkih sposobnosti na duge udaljenosti koje bi vjerojatno bile potrebne za operacije protiv Tajvana ili veće nepredviđene situacije u inozemstvu“. Mogućnosti nekih od kineskih borbenih sustava vidjeli smo u nedavnom sukobu Indije i Pakistana gdje su pakistanski borbeni zrakoplovi kineskog porijekla uspjeli srušiti čak tri francuska Rafalea, a ukupno šest indijskih zrakoplova zapadne proizvodnje. Kinesko najjače oružje uključuje nevidljive borbene zrakoplove J-20 i J-35, borbeni zrakoplov J-15T namijenjen korištenju s nosača zrakoplova, protubalistički raketni sustav HQ-19 i bespilotnu letjelicu SS-UAV. Narodnooslobodilačka vojska također koristi niz jurišnih pušaka poput QBZ-191, QBZ-95 i QTS-11. Osim toga, Kina je razvila napredne rakete, uključujući hipersoničnu raketu DF-27 i protubrodsku raketu YJ-21.
Geopolitički analitičar Denis Avdagić kaže kako nije lako proniknuti u namjere Komunističke partije Kine, pa se godinama spekulira kako bi i ruski teritorij u nekom trenutku mogao biti ugrožen od Kine, no to je ipak na razini spekulacija. - Ono što znamo i što bi trebalo biti nesporno jest da je cilj biti uz bok Sjedinjenim Državama a onda i preuzeti vodeću ulogu. Kada gledate i SAD koje su i dalje jedina supersila koja još nije ugrožena od Kine, jasno vam je da su one i dalje jedina sila koja doslovno može djelovati po bilo kojem kutku planeta. Osim baza imaju i moć udara, nosače zrakoplova, kada pogledate u kojem se smjeru kreće Kina onda vidite da ona kopira taj recept, kaže Avdagić. No, Kina je uspjela biti dominantnom silom, primjerice, u Africi ali bez uporabe vojne sile. Ona joj ipak treba zbog drugih namjera. - Sada se već događa ozbiljna utrka u naoružanju, pa se i u SAD već godinama priča o potrebi seljenja fokusa na azijsko-pacifički prostor upravo zbog Kine. Na ozbiljnim mjestima poput Kongresa i Senata, na tamošnjim javnim saslušanjima, govorilo se o potencijalnom sukobu Kine i SAD. Sada kada jako puno govorimo o Trumpu, često puta sam naglašavao kako je zapravo Barack Obama sa svojom administracijom prvi najavio taj pomak pažnje s Europe na azijsko-pacifički prostor što je uzbunilo europske saveznike. Obama je već inzistirao da NATO članice iz Europe od 2012. do 2024. postignu izdvajanje dva posto za vojnu opremu jer će Amerikanci zapravo pomaknuti svoj fokus. Ništa od toga nije zapravo novo, samo se neke stvari malo brže odvijaju. I ovaj trgovinski rat s Kinom u ukupnom je američkom odnosu prema Kini bio jedan test i za sigurnosni aparat kako bi to moglo izgledati. Sve to može izgledati šokantno no pronaći ćete na desetke znanstvenih radova koji se bave tim potencijalnim sukobom. Kada se govori o mogućim smjerovima kojima bi se Kina kretala, onda se najprije govori o Tajvanu. Koliko je to blizu počelo se nagađati upravo s pokretanjem agresije Rusije na Ukrajinu a još više s mogućnošću da ta agresija završi podjelom teritorija, smatra Avdagić.
Pentagonovo izvješće, dakle, ističu dvije situacije od kojih je jedna korupcija, a druga je činjenica da je Kina praktično jedina zemlja koja svoju vojsku u cijelosti može opremati sama. - Korupcija je standard za svaku veliku vojsku svijeta, pa tako i za kinesku. - To je tako, ali s jednim malim dodatkom da su oni dulje vremena bili značajno tehnološki slabiji od Sjedinjenih Država. A sada je veliku pozornost izazvala činjenica kako je u rušenju indijskih zrakoplova Rafale, suvremenih aviona francuske proizvodnje, sudjelovala kineska tehnologija. Najnapredniji protuzračni sustavi u Pakistanu porijeklom su iz Kine kao i njihovi najnapredniji zrakoplovi koje trenutačno imaju. I to tjera na razmišljanje o tome kako se sukobi koriste za testiranje tehnologija u stvarnim uvjetima, pa je to tako bilo i u Pakistanu kao što je i u Ukrajini. Najava predsjednika Trumpa o Zlatnoj kupoli u nekim prijašnjim vremenima Rusija je bila ta koja bi pitala što će im to, no i Rusiji je sada jasno za koga je to zapravo namijenjeno, kaže Denis Avdagić. Jasno je kako je Kinezima značajno poraslo samopouzdanje nakon što su njihovim oružjem oboreni indijski Rafalei. Smatraju kako je uspjehom u jednom od najvećih dogfightova, sukoba zrakoplova, u povijesti skinuta stigma o upitnoj kvaliteti kineskog sofisticiranog proizvoda te će sigurno pomoći izvozu njihovog naoružanja koji je i dalje relativno nizak. Prema SIPRI-ju, instituciji koja prati naoružavanje u svijetu, on je tek 5.9 posto ukupnog udjela svjetske trgovine oružje u periodu od 2020. do 2024. A nude jeftinije oružje s vrlo povoljnim uvjetima financiranja, s daleko manjim uvjetima korištenja pa tako i većom autonomijom za korisnika. Indija, recimo, traži od Dassault Aviationa da joj da source code, programski kod, Rafaleova softvera kako bi na njega mogla postavljati oružje vlastite proizvodnje. Kineze se tako nešto ne mora tražiti, barem ne za sada, pitanje je ako se izvoz omasovi.
Ostaje činjenica kako Kina nije sudjelovala u aktivnom vojnom sukobu od 1979. godine i Vijetnamskog rata a i tada nije bila glavni akter. Tako ni njezino oružje nije testirano u stvarnim uvjetima ratovanja. SAD su praktično garant svjetskog mira pa je i s te strane njihovo oružje atraktivnije mnogim zemljama. Isto tako, kako su u sukobu s Pakistanom stradala tri Rafalea to je zamaglilo činjenicu kako su kineske rakete ispaljene s kineskih lovaca oborile i dva ruska zrakoplova, Su-30 i MiG-29 kao i najmanje jedan dron. Kako je rekao pakistanski ministar vanjskih poslova Ishaq Dar, pakistansko je zrakoplovstvo u tu bitku poslalo kineske lovce J-10C i JF-17 Block III koji su nosili rakete zrak-zrak PL-15E također kineske proizvodnje. PL-15 izvorno je razvijena za petu generaciju lovca J-20 stealth sposobnosti te je najnapredniji kineski projektil za borbu protiv lovaca i navodno ima domet od 200 do 300 km. Nekoliko dana prije borbi, pakistanska vojska objavila je video u kojem je prvi put otkrila raspoređivanje raketa PL-15 na zrakoplove J-10. Bilo je to prvi put u povijesti da je Rafale oboren u stvarnoj borbenoj situaciji. To je ujedno bila i prva prava borbena provjera kineskog oružja, posebno projektila J-10 i PL-15, što bi potencijalno moglo povećati njihovu prodajnu vrijednost.
Kad se toliko novca u svijetu troši na vojsku mora se reći da smo stvarno kao vrsta potpuno zakazali.