Hrvatska se ponekad čini kao jedina država na Zapadu u kojoj se političke stranke dijele isključivo po povijesnim pitanjima – o tomu kako, primjerice, reagirati na znakovlje totalitarnog režima koje se ovih dana pojavljuje u Imotskom ili pak o tomu hoće li neki trg nositi ime diktatora iz drugog režima.
U nekim drugim državama srednje i istočne Europe ključne su neke sasvim druge teme: primjerice, u Bugarskoj ili Češkoj političari i birači dugo su godina raspravljali je li bolji Bruxelles ili Moskva. U Poljskoj govore također o tomu, ali tamo ipak svi znaju da je odgovor Bruxelles. Na Zapadu, u Francuskoj ili Austriji, političari postaju desničari ako su stroži na pitanjima migracija ili ako žele dati veće ovlasti policiji. A ljevičari misle da treba proširiti prava azilanata. U Britaniji desničari i ljevičari još uvijek razgovaraju čak i o porezima. Mnogi su se na hrvatskoj ljevici rugali Donaldu Trumpu zato što je obećavao izgraditi zid na granici s Meksikom kako bi spriječio migracije, a na desnici su ismijavali borbu protiv klimatskih promjena.