Kit grbavac prešao je više od 15 tisuća kilometara od Brazila do Australije, što je, prema mišljenju znanstvenika, najduža dosad zabilježena udaljenost između dva opažanja iste jedinke ove vrste.
Kit je prvi put fotografiran 2003. godine u području Abrolhos Banka, glavnog brazilskog mrijestilišta kitova grbavaca uz obalu savezne države Bahia. Ponovno je uočen tek u rujnu 2025. godine u zaljevu Hervey Bay uz obalu australskog Queenslanda, nakon puta dugog oko 15.100 kilometara, prenosi The Guardian.
Stephanie Stack, doktorandica na australskom Griffith Universityju i jedna od autorica istraživanja objavljenog u znanstvenom časopisu Royal Society Open Science, rekla je kako je riječ o iznimnom otkriću. – Nevjerojatno je fotografirati kita koji je prešao toliku udaljenost. Takvo što dosad nije zabilježeno – kazala je Stack, dodajući kako je posebno fascinantno to što ista jedinka nije viđena pune 22 godine.
Kit je identificiran zahvaljujući internetskoj platformi Happywhale, na kojoj znanstvenici i građani mogu dijeliti fotografije opaženih kitova. Svaka jedinka prepoznaje se prema donjoj strani repa, odnosno peraji, koja je jedinstvena poput ljudskog otiska prsta. Prepoznatljive su po obliku, crno-bijelim uzorcima i ožiljcima, a platforma koristi umjetnu inteligenciju za usporedbu fotografija i pronalazak podudaranja, slično tehnologiji prepoznavanja lica kod ljudi.
Istraživači su pronašli još jedan sličan slučaj. Drugi kit fotografiran je 2007. godine u Hervey Bayu, ponovno 2013. na istom području, a šest godina poslije uočen je uz obalu brazilske savezne države Sao Paulo. Udaljenost između tih područja iznosi oko 14.200 kilometara. Znanstvenici navode kako su to prvi zabilježeni slučajevi prelaska između populacija kitova grbavaca istočne Australije i Brazila u oba smjera. Smatraju da je riječ o iznimno rijetkim događajima koji se možda dogode samo jednom tijekom života pojedine životinje, a ne o uobičajenoj migraciji.
Studija se temelji na analizi čak 19.283 fotografije repnih peraja prikupljenih između 1984. i 2025. godine u Australiji i Latinskoj Americi. Unatoč velikom uzorku, ova dva kita čine tek 0,01 posto identificiranih jedinki. Znanstvenici pritom upozoravaju da se stvarna ruta kitova ne može sa sigurnošću utvrditi, pa su životinje možda preplivale i znatno veću udaljenost od one izračunate zračnom linijom između Brazila i Australije.
Australski kitovi grbavci inače svake godine migriraju između hranilišta u vodama Antarktike i područja razmnožavanja kod Velikog koraljnog grebena, pri čemu prijeđu oko deset tisuća kilometara. Stephanie Stack istaknula je kako ovo otkriće pokazuje da zaštita mora i oceanskih vrsta mora biti međunarodna i koordinirana jer se migratorne životinje ne zaustavljaju na državnim granicama. Dodala je i da bi klimatske promjene u budućnosti mogle znatno utjecati na obrasce migracije, osobito zbog promjena u Južnom oceanu i ugroženosti populacija antarktičkog krila, ključnog izvora hrane za kitove.
Otvori KEKS Pay
