Globalna katastrofa koja bi naglo smanjila dotok Sunčeve svjetlosti na Zemlju gurnula bi čovječanstvo na rub opstanka. Scenarij takozvane "nuklearne zime", potaknut ogromnim količinama čađe i prašine bačenim u stratosferu nakon nuklearnih eksplozija ili udara asteroida, izazvao bi dramatičan pad globalnih temperatura. Posljedice za poljoprivredu bile bi kataklizmičke, s modelima koji predviđaju da bi globalna proizvodnja kalorija iz usjeva mogla pasti za čak 90 posto u godinama nakon sukoba. U takvom svijetu, gdje bi glad postala dominantna sila, pitanje opstanka ne bi se svodilo na vojnu moć, već na sposobnost prehrane vlastitog stanovništva. Većina zemalja, uključujući najveće svjetske sile poput SAD-a, Rusije i Kine, suočila bi se s gotovo potpunim kolapsom proizvodnje hrane, s gubicima koji bi dosezali i do 97 posto, prenosi The Guardian.
U svjetlu takvih sumornih predviđanja, nova studija objavljena u časopisu Risk Analysis pruža tračak nade, identificirajući nacije koje bi mogle poslužiti kao posljednja utočišta civilizacije. Analizirajući 38 otočnih država prema 13 ključnih faktora - uključujući proizvodnju hrane, energetsku samodostatnost, industrijske kapacitete i klimatsku otpornost - istraživači su izdvojili pet zemalja s najvećim potencijalom za preživljavanje: Australiju, Novi Zeland, Island, Salomonske Otoke i Vanuatu.
Ove nacije, zaštićene oceanima i smještene daleko od vjerojatnih žarišta sukoba na sjevernoj hemisferi, imaju jedinstvene prednosti koje bi im omogućile da izdrže apokaliptične uvjete i potencijalno povedu obnovu ljudske civilizacije. Iako bi, kako navode autori, "džepovi preživjelih vjerojatno postojali diljem planeta čak i u najtežem scenariju", stanovnici ovih pet zemalja imali bi daleko najveće šanse izbjeći potpuni povratak u predindustrijsko doba.
Na samom vrhu ljestvice, kao zemlja s najvećim izgledima, nalazi se Australija. Njezina ključna prednost je, kako studija zaključuje, "gigantski višak hrane", s potencijalom da prehrani desetke milijuna dodatnih ljudi. Uz robusnu poljoprivrednu proizvodnju, Australija se može pohvaliti i razvijenom infrastrukturom, golemim energetskim viškom, visokom razinom zdravstvene sigurnosti i značajnim obrambenim proračunom, što sve doprinosi njezinoj otpornosti. Ipak, njezina snaga ujedno je i njezina slabost. Bliske vojne veze s Ujedinjenim Kraljevstvom i Sjedinjenim Američkim Državama čine je znatno vjerojatnijom metom u slučaju nuklearnog rata, što bi moglo poništiti mnoge njezine geografske i proizvodne prednosti. U postapokaliptičnom svijetu, politička neutralnost mogla bi se pokazati vrjednijom od vojnih saveza.
Upravo tu do izražaja dolaze prednosti drugoplasiranog Novog Zelanda. Njegov dugogodišnji status zemlje bez nuklearnog oružja čini ga manje vjerojatnom metom, dok bi ga blizina oceana sa svih strana zaštitila od ekstremnih padova temperature koji bi pogodili kontinentalne mase. Detaljna analiza novozelandskih kapaciteta pokazuje da zemlja ima iznimno učinkovito gospodarstvo temeljeno na izvozu hrane. Čak i u najgorem scenariju nuklearne zime, koji bi smanjio proizvodnju hrane za 61 posto, Novi Zeland bi i dalje mogao proizvesti dovoljno kalorija za prehranu cjelokupnog stanovništva. Sam izvoz mliječnih proizvoda mogao bi osigurati više od trostruko potrebnog dnevnog unosa energije.
No, profesor Nick Wilson s Sveučilišta Otago, jedan od autora studije, upozorava na "lažni osjećaj sigurnosti". Novi Zeland je kritično ovisan o uvozu dizela za pogon poljoprivrednih strojeva, kao i o uvoznim pesticidima, gnojivima i rezervnim dijelovima. Prekid globalne trgovine, koji bi neminovno uslijedio, doveo bi do postupnog sloma poljoprivredne proizvodnje i društva. "Novi Zeland ima potencijal sačuvati industrijsko društvo, ali to nije 'plug-and-play'. Potrebna je znatna količina strateškog planiranja", ističe istraživač dr. Matt Boyd.
Unatoč golemom proizvodnom kapacitetu, nedostatak dugoročnog planiranja za ovakve katastrofalne rizike predstavlja ozbiljnu prijetnju. Istraživači upozoravaju da, koliko je njima poznato, ne postoji nikakav konkretan plan za suočavanje s globalnom katastrofom ovakvih razmjera, uključujući i prioritete za racionalizaciju ključnih resursa poput goriva. Dok bi se na Novom Zelandu mogla preusmjeriti žitarice koje se trenutno koriste za stočnu hranu za ljudsku prehranu, ostaje pitanje kako osigurati gorivo za transport hrane ili rad postrojenja za preradu.
Dr. Boyd naglašava da bi se analiza scenarija naglog smanjenja sunčeve svjetlosti morala uključiti kao dio sveobuhvatne nacionalne procjene rizika. "S obzirom na to da se očekuje da će Vlada ove godine objaviti prvu Nacionalnu sigurnosnu strategiju Novog Zelanda, važno je da katastrofalni rizici povezani s ovim scenarijima ne budu zanemareni", zaključuje. U konačnici, studija služi kao otrežnjujući podsjetnik da u svijetu nakon apokalipse preživljavanje ne bi ovisilo samo o hrani, već i o mudrosti, pripremi i sposobnosti prilagodbe u svijetu koji se promijenio preko noći.
FOTO Kako izgleda Černobil 40 godina nakon nuklearne katastrofe. Prizori su jezivi
Otvori KEKS Pay
